EMN studija: Integracija tražitelja međunarodne zaštite na tržište rada u EU

Ova studija EMN-a nudi analizu načina na koji zemlje članice EMN-a podupiru integraciju tražitelja međunarodne zaštite na tržištu rada. Integracija na tržište rada ključni je aspekt integracije migranata i uspješnog uključivanja u društvo. To nije samo zbog uloge rada u pružanju ekonomske neovisnosti, već i zbog toga što ima utjecaj na zdravlje i opću dobrobit migranata. Važnost integracije migranata na tržište rada se i dodatno povećala s obzirom na trenutačni nedostatak radne snage i vještina u zemljama članicama EMN-a.

 

U razdoblju od 2017. do 2022. bilo je više od tri milijuna zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a najveći broj zabilježen je 2022. godine. Većina tih podnositelja zahtjeva bila je radno sposobna. Prema ekonomskom istraživanju iz 2023. koje je proveo Eurochambres, europska poduzeća suočavaju se sa značajnim izazovima u vezi s nedostatkom radne snage i vještina.

 

Sposobnost tražitelja međunarodne zaštite da uđu na tržište rada uređena je revidiranom Direktivom o uvjetima prihvata (2013/33/EU), a prema članku 15. stavku 1. ove direktive, države članice EU-a obvezne su osigurati da podnositelji zahtjeva dobiju pristup tržištu rada u roku od devet mjeseci od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Nakon što razdoblje čekanja završi, većina zemalja članica EMN-a omogućuje pristup tržištu rada, obično putem radne dozvole ili alternativnog oblika odobrenja. Štoviše, većina država članica EMN-a dopušta pristup tržištu rada kroz samozapošljavanje.

 

Međutim, duljina razdoblja čekanja bila je u središtu rasprave u zemljama članicama EMN-a. Rasprave su se vodile oko dvije ključne perspektive: jedna zagovara skraćivanje razdoblja čekanja kako bi se ubrzao pristup, a druga zagovara njegovo produljenje kako bi se spriječila potencijalna zlouporaba sustava azila putem pretjerano olakšanog pristupa. Prema studiji, sve više i više zemalja članica EMN-a pokušava ublažiti probleme tržišta rada skraćivanjem razdoblja čekanja, čime se poboljšava pristup i integracija. Naime, konkretne izmjene su učinjene u pogledu smanjenja vremena čekanja na ulazak na tržište rada i ukidanja uredbi koje su im ograničavale pristup određenim vrstama poslova. Studija pokazuje da, između 2017. i 2022., većina zemalja članica EMN-a dopušta kraće razdoblje čekanja, od šest mjeseci ili manje. To je prvenstveno zbog toga što se podnositeljima zahtjeva omogućuje da postanu samodostatni i da se brže integriraju ako i kada im se odobri međunarodna zaštita.

 

Međutim, i dalje postoji zabrinutost zbog moguće zlouporabe sustava azila i rizika da se podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu suoče s nesigurnim radnim uvjetima i diskriminacijom na radnom mjestu.

 

Identificirani su i izazovi, većinom praktične prirode, pri traženju prilika za zapošljavanje. Jezična se barijera naširoko navodi kao primarna prepreka, a slijede je teškoće u priznavanju kvalifikacija. U određenim su se zemljama tražitelji međunarodne zaštite susreli s praktičnim poteškoćama zbog složenosti i nesigurnosti oko specifičnih administrativnih postupaka potrebnih za pristup tržištu rada. Nadalje, podnositelji zahtjeva u određenim zemljama članicama EMN-a susreću se sa zakonodavnim izazovima, kao što je zahtjev za dodatnom dokumentacijom osim onoga što je navedeno u nacionalnom zakonodavstvu i nedosljednosti u definiranju razdoblja čekanja kako je navedeno u nacionalnim zakonima.

Studiju možete preuzeti ovdje.

Informacijski letak možete preuzeti ovdje.

Kratku informaciju o studiji možete preuzeti ovdje.