Vlada

Matić: Memorijalni centar Domovinskog rata bit će veliki zamašnjak za gospodarstvo Vukovara

Ministar branitelja Predrag Matić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju osvrće se na teške dane zbog prosvjeda branitelja, napade na svoju obitelj i ratni put. Naglašava da nikada neće dozvoliti da se Kolona sjećanja u Vukovaru iskoristi za političke ciljeve, te da će Memorijalni centar Domovinskog rata biti veliki zamašnjak za gospodarstvo Vukovara. Matić ističe podršku koju dobiva od suboraca, te kritizira agresivnu manjinu branitelja koja, prema njegovim riječima, širi strah i nesigurnost. Ministar također odbacuje mogućnost ostavke i najavljuje da se nakon mandata želi posvetiti obitelji.

10.11.2014 | Vlada Republike Hrvatske

Lokacije:	Vukovar
Teme:	Prosvjedi branitelja, Napad na obitelj ministra, Revizija ratnog puta, Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Poslijeratna Hrvatska, Politički motivi prosvjeda, Budućnost braniteljske populacije
Izdvojeni datumi:	1991-10-01T00:00:00Z, 1991-10-15T00:00:00Z, 2014-11-10T00:00:00Z
Datum:
Kategorije:	Prosvjedi branitelja, Napad na obitelj ministra, Revizija ratnog puta, Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Poslijeratna Hrvatska, Politički motivi prosvjeda, Budućnost braniteljske populacije
	Predrag Matić, Ministarstvo branitelja, Domovinski rat, Vukovar, branitelji, prosvjedi, obitelj, ratni put, Memorijalni centar Domovinskog rata, Kolona sjećanja

Matić za Slobodnu Dalmaciju: Memorijalni centar Domovinskog rata bit će veliki zamašnjak za gospodarstvo Vukovara

Ovo su najteži dani ministra Predraga Matića. S prozora svaki dan gleda branitelje prosvjednike, viču mu, prijete... čuva ga i policija. Opet mu napadaju obitelj, propituje se njegov ratni put, a neki se čak usude i ustvrditi da on u srpskim logorima nije patio koliko su drugi patili. S druge strane, otvara se sve veća potpora ministru, u njegovu obranu ustali su njegovi suborci navodeći da jedino oni mogu govoriti o tome što je ministar radio u vrijeme rata, a oni sve glasnije svjedoče: Naš Fred je junak, napadaju ga kukavice i lasci.

• Sugerirali su Vam da zovete generala Antu Gotovinu kako bi smirio strasti.

- Ne pada mi na pamet.

• Zašto?

- Čovjek je prošao svoju kalvariju, zaželio je svima mir i da se ne okrećemo u prošlost jer je jedino tako moguće graditi budućnost. Tko sam ja da ga uvlačim u ovu kaljužu? Možda bih ga i zvao da ovi imaju argumente, da znaju zašto prosvjeduju. A i strah me za njega.

• Strah?

- Pa da, ako išta kaže a da njima ne paše, prisili bi i njemu da je izdajnik. To su ljudi koji sami, kao nekakva domoljubna inkvizicija, procjenjuju tko je po njihovim mjerilima Hrvat, branitelj... Ali mislim da je Ante i sam dovoljno pametan da se ne petlja u sve ovo, zna vjerojatno i on s kim ima posla.

• Bliži se obilježavanje vukovarske tragedije. Je li Vas strah kako će to proći?

- Strah me, da, ali ne zbog nekih sigurnosnih razloga – iako ni to ne treba zanemariti – nego najviše radi majka i očeva poginulih čije će grobove očito ponovno oskvrnuti sebičnjaci i podlaci koji žele Kolonu sjećanja iskoristiti za svoje političke ciljeve. Zamislite, te ličnosti zbog nekih sitnih interesa i jeftinih poena ne žele dozvoliti drugima da se poklone, da obiđu svoje mrtve, da odaju počast svim poginulim Vukovarcima i žrtvi koju su podnijeli za hrvatsku slobodu i samostalnost...

• Tko su te ličnosti?

- Zna se! Isti oni koji su i prošle godine razbili Kolonu i oni koji su u prvim redovima takozvane vukovarske Hrvatske uživali u toj podjeli. Oni žele biti faktor koji će davati blagoslov tome tko će sudjelovati u Koloni, a na grobove bi puštan samo ljude za koje oni prosude da su im dovoljno dobri. Sramota.

• Što ako se ponove scene od prošle godine?

- Državni vrh i članovi Vlade, a vjerujem i najveći dio hrvatskih građana i branitelja, nisu kao oni. Dakle, nismo se u Vukovar došli tući, iako bi neki željeli da tako bude. Želimo u miru i tišini zapaliti svijeće, sjetiti se svojih sugrađana i suboraca i pomoliti se za sve mrtve. Kad završi program u Vukovaru, onda ćemo se svi vratiti svojim poslovima i tada možemo nastaviti s raspravama i političkim i ideološkim borbama. Vukovarske ulice i grobovi zaslužuju pijetet, a ne divljaštvo.

• Kako ste se vi kao branitelj osjećali u koloni 2013. godine?

- Prošao sam logore, mučenja, ali to nije ništa prema sramoti koju su nam prošle godine priredili pojedini branitelji prepriječivši put službenim predstavnicima hrvatske vlasti. Bilo je to mučno gledati, posebice kada sam vidio lica stranih veleposlanika. Umjesto da budemo jedno, bili smo, zahvaljujući šačici agresivnih manipulatora, razdvojeni, razjedinjeni...

• Imate li saznanja o tome priprema li se takvo što i ove godine?

- Svašta se priča, svakakvi se scenariji spominju. Prošle godine sve je bilo na rubu većeg incidenta, srećom nismo prihvatili njihovu igru. U očima građana, oni su osramotili Vukovar, a mi smo u svojim i očima svijeta spasili obraz one mirne i pristojne Hrvatske.

• Jesu li vam ovo najteži dani u životu?

- Jesu. Zamislite, danas mene hrvatska policija čuva od pojedinih hrvatskih branitelja. Možete li shvatiti taj apsurd? Ja ne mogu. Kad i te koji mi prijete pitam zašto, ne znaju ni oni sami.

• Jedna internetska anketa među 24 tisuće građana pokazala je da 80 posto građana ne podržava prosvjede ispred Ministarstva.

- Ni narod ne zna zbog čega prosvjeduju. Nitko ne zna, osim njihovih dirigenata iz toplih kancelarija.

• Sumnjate u njihove motive?

- Naravno da sumnjam. To je vidljivo iz toga što je jedini artikulirani zahtjev onaj za smjenu mene i mojih suradnika. Prosvjed je dogovoren puno prije negoli je Bojan Glavašević rekao, za neke, spornu rečenicu. Dolje vidim ljude koji su do prije nekoliko dana plazili po meni, tražili usluge, a sada...

• A sada?

- Sada preko mene pokušavaju poljuljati ovu Vladu. Neki od prosvjednika mi kažu da nisu protiv mene, nego, eto, došla je zapovijed iz centrale da me se bombardira.

• Hoćete li podnijeti ostavku?

- Ni slučajno! Može me smijeniti moj šef, predsjednik Vlade, mogu me smijeniti građani kada na izborima odaberu neku drugu političku opciju ili mogu otići sam ako uočim neku svoju pogrešku ili shvatim da više nemam što ponuditi na mjestu ministra branitelja.

• Hm, je li ovo potonje ipak malo subjektivno?

- Vjerujte, moja savjest mi ne bi dopustila da ostanem na ovome mjestu da nešto krivo radim. Nisam ministar radi novca, ja imam svoju mirovinu umirovljenoga brigadira, ne trebam se ja baviti ovim, ali želim činiti dobro za svoje suborce, a onda pojedinci, ona agresivna manjina radi to što radi. Ali neće me ta manjina spriječiti da radim dobro za većinu branitelja, koji to i prepoznaju. Svjedoče tome stotine SMS-ova koje sam primio.

• Otkud braniteljima Vaš mobitel?

- Meni su, kada sam postao ministar, savjetovali da promijenim brojeve. Ali ja nisam htio, tako da danas moj broj ima većina branitelja u zemlji, zovu me od jutra do mraka i ja se javljam. Pitam ja njih jesu li im tako brojeve davali i moji prethodnici, jesu li njih zvali i, najvažnije, jesu li se i drugi ministri tako revno javljali hrvatskim braniteljima?!

• U komentarima se navodi da se taj manji dio branitelja nikako ne može pomiriti s tim da je došao mir i da nema više ugroza.

- Složio bih se s tim jer ako pogledate njihove transparente u kojima pišu da ratuju protiv Jugoslovena, a Hrvatska je u EU-u i NATO-u, onda se vidi cijeli besmisao njihova okupljanja. Neki bi od njih, nažalost, najsretniji bili da opet imamo rat. Žele biti faktori u društvu, ali ako to žele, to se ne radi nasiljem, nego osnivanjem političkih stranaka. No, znaju da za njih nitko ne bi glasao, pa onda širenjem straha i nesigurnosti žele sebi i svojim mentorima osigurati pozicije moći.

• Rekli ste da ne želite više biti ministar u nekoj novoj vladi?

- Želim časno završiti svoj mandat radi onog velikog dijela branitelja koji vidi da smo napravili dobar posao, ali ministar branitelja, u mandatu bilo koje sljedeće vlade, više ne želim biti. A sad kad vidim ove prosvjede, pitam se zašto bih i bio?

• Što kad ne budete ministar?

- Najprije ću promijeniti brojeve mobitela. Zatim ću sa svojom starom ekipom zaigrati malonogometnu utakmicu, a potom ću ženu i sina odvesti na put. Kada pogledam oko sebe, zaista vidim da su najveća vrijednost u mojem životu moja obitelj i nekoliko prijatelja. Njima ću se na zadnji dan svojega mandata najprije ispričati jer su zbog ovog posla prečesto bili zapostavljeni.

• Kako će se dalje odvijati ovaj prosvjed?

- Nitko ne zna što će odlučiti politički mentori prosvjednika u svojim toplim kancelarijama ispijajući neko skupo vino, dok se ovi najteži invalidi, koje su upregnuli u svoja kola, smrzavaju ispod šatora i bore za njihove interese i ne vide čije su oružje postali. Pogledajte, prosvjednici su došli u Sabor i kada su svi pomislili da će biti razgovora, oni su se teatralno maknuli od stola i otišli. Dakle, cirkus, a ne suradnja. Ja sam svjestan da većina njih nije došla razgovarati. I što god mi njima rekli i ponudili, oni neće biti uz nas.

• Što im najviše zamjerate?

- Zamjeram im puno toga. Jesu li prosvjedovali ispod prozora onih ministara koji su u prethodnim vlastima pokrali i opustošili ovu zemlju? Jesu li prosvjedovali protiv Tuđmana koji nikada nije zapalio svijeću na Ovčari, a Josipović i Milanović to redovito čine, pa im opet nisu dobri? Jesu li prosvjedovali protiv Sanadera koji je iskoristio branitelje da bi došao na vlast, a potom ih zaboravio? Jesu li prosvjedovali protiv lažnih invalida? Jesu li prosvjedovali zbog dijeljenja statusa branitelja kojih sada ima 500 tisuća? Odgovor je na sva ta pitanja: - Nisu.

• Onda zašto pregovarate s njima i uvažavate ih?

- Zato što želimo pokazati da smo drukčiji, da želimo dijalog, da smo strpljivi i tolerantni, da mi gradimo, a oni ruše, da mi volimo, a oni mrze.

• Je li Vas netko posebno razočarao?

- Neki jesu, posebno oni koji su me do jučer tapšali po leđima, visjeli po cijele dane u Ministarstvu, a danas kažu da nemaju ništa protiv mene, ali eto, kao, moraju mi zabiti nož u leđa jer im je tako naređeno. I još mi onda krajnje licemjerno i prema meni i prema onima s kojima prosvjeduju – na uho govore: „Prijatelju, nije do mene.“

• Zbog čega Vas toliko, kako kažete, mrze?

- Mrze me zato što sam Vukovarac, branitelj i logoraš, ali nisam, ne želim i nikada neću biti prijeki nacionalist, politički sam puno bliži ljevici i vjerujem da Hrvatska može biti kuća i Hrvatima i Srbima, i vjernicima i ateistima, i heteroseksualcima i homoseksualcima. Mrze me zato što nisam kao oni. Pokušali su me privoljeti i za HDZ, nudili su sve i svašta i da samo napustim ovu Vladu, ali ja nisam htio. I onda je krenulo ovo što je krenulo.

• Što Vam kažu branitelji prosvjednici dok idete na posao?

- Većina šuti, ali ima i onih koji psuju, spominju majku i suprugu, viču ubij, ubij Matića...

• Ubij, ubij?!

- Eto što sam doživio. Ližu oltare, a meni onda prijete smrću. Je li to poruka koju su čuli od svoje vjere? Nije, i zato: Sjedi, jedan! Zašto jedan? Zato što godinama slušaš da treba oprostiti, da ne treba mrziti, a ti baš radiš suprotno. Takvima je najbolje da odmah odu svojim kućama, a prije toga neka se ispovjede.

• Ima li barem jedan konkretan zahtjev branitelja koji je opravdan?

- Nema, ali je najkonkretniji razlog bio taj da nisam organizirao jedan sastanak s ministrom zdravlja. To priznajem, taj sastanak nisam organizirao, ali zato jesam 100 drugih susreta s tim istim ministrom.

• Jedan branitelj Vas na forumu hvali da ste mu uspjeli riješiti pregled.

- Na stotine tih pregleda, CT-ova, magnetskih rezonancija... Udavio sam svoje kolege ministre zdravlja kako bi išli naruku braniteljima. Frede, ja trebam ovo, Frede, ja trebam ono... I ja to napravim, slušam probleme do 11 sati navečer i mrtav padnem u krevet i tako svaki dan, subotom i nedjeljom... I moja supruga, koju sada napadaju zbog njene nacionalnosti, sve to strpljivo podnosi, razumije... I opet im ne valjam. Eto, to me boli.

• Opet se provlači i priča o Vašem logorovanju, ratovanju?

- Nemaju argumenata i onda lažu. A zamislite, to o meni pišu ljudi koji rata nisu vidjeli ili su bili na sasvim drugim ratištima. O meni pričaju i tako revno svjedoče ljudi koji sume upoznali samo preko TV ekrana.

• Toliko prljavštine je izišlo ovih dana.

- Da. Evo, kažu da sam bio kum na vjenčanju Srbinu koji se borio na drugoj strani. A što im služi za dokaz? Neka fotografija mene na vjenčanju dotadašnjeg prijatelja, snimljeno je nekoliko osoba. Niti sam mu bio kum, a niti sam mogao biti prorok, pa da sam tada, početkom osamdesetih, znao da će on jedan dan napadati moju zemlju. Sulude teorije suludih umova. No, sve je to već klasičan rukopis obavještajnog podzemlja u kojemu 90-e nikad ne prestaju.

• Vjerojatno Vas najviše pogađa što Vam napadaju suprugu?

- Moja supruga Svetlana je jedna prekrasna i nevjerojatno strpljiva žena. Zajedno smo puno toga prošli, ne govori mi ovih dana ništa, samo šuti, a ta šutnja mi je dovoljna da bih vidio kako teško pati.

• Zašto opet izranja priča o Vašem ratnom putu?

- Pa, ti svjedoci mojeg ratnog puta su, prije svega, goli manipulatori i najniži oblik života. Ne postoji ljepši način da ih nazovem jer naprosto lažu, lažu toliko da sam već navikao na raznorazne izmišljotine kojih se ne bi posramio ni neki pisac znanstvene fantastike.

• I što je onda s tim ratnim putem?

- Kažu da nisam bio dobrovoljac, a moji prijatelji i suborci znaju da jesam i to javno i govore. Kažu i da nisam uništio osam tenkova i jedan transporter, a ja sam ponosan na to i to govorim i u Srbiji. Nitko mi moj ratni put ne može ukrasti. Da sam pogodio tenkove vidjelo 30 ljudi, 30 ljudi koji o tome svjedoče u svakom trenutku. Međutim, a to sam već nekoliko puta isticao, ministar branitelja ne mora biti Rambo, ne mora čak biti ni branitelj. Bitno je samo da poštuje i provodi Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i da ga, kad god to financijske prilike dopuštaju, unapređuje.

• Najgadljivija je ona opaska da Vi niste patili u logorima koliko kažete da jeste.

- Da. Meni je teško što se moram braniti od toga i isticati svoju patnju, patnju svojega brata i ljudi s kojima smo bili tamo. Nikada se time nisam hvalio, ali me tjeraju da ja sada u medijima po tko zna koji put to govorim. Ne želim se pravdati, evo vam samo izvatka iz pisma koje su moji suborci poslali medijima: „Fred je dragovoljno došao početkom listopada 1991. na Trpinjsku cestu, punkt Kiwi u Hercegovačkoj ulici, a njegov brat Antonijo sredinom listopada 1991. Obojica su bili hrabri i odvažni branitelji. Poslije ranjavanja Tomice Jakovljevića i Berislava Margitića, Fred se dragovoljno javio i uzeo ručni bacač raketa, tzv. osu kojom uništava osam tenkova i jedan transporter. Fredu je na 'osi' pomoćnik bio Josip Lordan. U jednoj je akciji ranjen naš suborac Tihomir Savanović Ćićo. Kako je Ćićo bio izložen neprijateljskoj vatri bilo je odveć rizično prići mu i pružiti pomoć. Fred je, ne razmišljajući o prijetećoj opasnosti, istog trena potrčao ka Ćići kroz neprijateljsku vatru i ranjenoga ga izvukao, te je Ćićo odvezen u vukovarsku bolnicu. Svi branitelji s punkta Kiwi i Hercegovačke ulice odigrali su veliku ulogu u obrani Vukovara i pokazali veliku hrabrost i ljubav prema domovini te kao takvi zavređuju poštovanje. S Fredom sam bio cijelo vrijeme u logorima Stajićevo, Niš i Sremskoj Mitrovici, a s Antonijom u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici. U Nišu je Antonijo bio u drugoj sobi. Dobili su batina kao i svi mi ostali logoraši te ni u čemu nisu bili povlašteni. U Nišu su Fred i njegov brat morali metlom jedan drugoga tući. Nitko s punkta Kiwi u logoru nije cinkano i prokazivao, pa ni Fred Matić. U logoru Sremska Mitrovica mogli smo dobiti pakete koje su nam naši najmiliji počeli donositi preko BiH. Neki logoraši su svoje pakete čuvali samo za sebe, dok su braća Matici spadali u drugu skupinu logoraša, koji bi hranu iz paketa prvo ponudili ranjenima i bolesnima, a ostatak podijelili s nama suborcima“, navodio je moj supatnik Zoran Šangut i desetak drugih branitelja koji su se potpisali na to pismo.

• Spominjete onesposobljene transportere, tenkove... Jeste li ubili koga?

- Ne znam. Zaista ne znam i ne želim znati. Rat je bio, ja sam u obrani pucao i ne bih želio znati gdje su ti meci završavali.

• Pa valjda znate je li tko poginuo od vaše 'ose'?

- Jednom je jedan vojnik, nakon što sam pogodio tenk, izišao iz njega, onako je bauljao oko tenka i išao je ravno prema meni. Neki su mi vikali skini ga, skini, a ja nisam jer mi tada nije predstavljao prijetnju. Bio je onako dezorijentiran, mlad, jadan i ogoljen. Pustio sam ga neka ide jer ja nisam ubojica, ja sam samo branio sebe i svoje Vukovarce. Volio bih ga danas susresti, s njim popričati.

• Koliko ljudi radi u vašem Ministarstvu?

- Ima nas 180. Kada sam dolazio, onda su me neki upozoravali da je ovo leglo HDZ-ovaca, ali ja nikome nisam dao otkaz. To su sve radišni ljudi koji su napravili golem posao. Svima sam pružio ruku, nisam ja neki osvetnik koji će sada staviti te ljude na led. Tako ne radim. Na usluzi smo dan i noć, brinemo o 500 tisuća branitelja, njihovih žena, djece, dakle milijun i pol ljudi. Možete zamisliti da telefoni svaki dan zazvone tisuće puta i kolikim pritiscima su ti ljudi izloženi. I još uz to što smo servis za trećinu Hrvatske, sada se moramo probijati kroz one prosvjednike ispred Ministarstva.

• Što branitelji i njihovi bližnji inače traže?

- Imam besplatnu telefonsku liniju „pitaj ministra“ svakog ponedjeljka i tada ja svaki put na stol dnevno dobijem dvadesetak novih problema. Otprilike svaki razgovor ovako počinje: - Ja nisam dobio, meni nisu dali. I mi strpljivo odgovaramo, svakome iziđemo ususret, a onda kažu ne valja onaj Matić. Muči me samo što nam se nitko ne javi kad uspije riješiti svoj problem ili kada, primjerice, neki stipendist diplomira, doktorira... Da meni sin branitelja kojeg smo stipendirali kaže: Evo, ministre, doktorirao sam, pa meni bi srce puklo od sreće. Ali ne, samo se zove kad nekome nešto treba.

• A čime ste zadovoljni?

- Najzadovoljniji sam s braniteljima zadrugarima, ima ih oko 5000. Milina mi je razgovarati s njima. Nikada se ni na što ne žale, radišni su, zarađuju... Nema među njima nasilja, alkoholizma... Među njima ima invalida s manjim ili većim oštećenjima, ali oni ne prosvjeduju, radije svoje slobodno vrijeme potroše na korist sebi i društvu. Zadovoljan sam i činjenicom da smo uspjeli pokrenuti Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru u kojemu će svi učenici osmih razreda u Hrvatskoj učiti povijest Domovinskog rata, ali i usvajati vrijednosti mira, tolerancije, suživota i prijateljstva. To će, po mojem sudu, biti veliki zamašnjak za gospodarstvo Vukovara i prekretnica u odnosu mladih generacija prema Vukovaru i Domovinskom ratu. Sretan sam i zbog projekta „Jedna slika iz Domovinskog rata“ u sklopu kojeg je proveden natječaj za kratku priču prema kojemu će zatim biti snimljen i film. Time smo kulturu sjećanja na Domovinski rat podigli na potpuno novu razinu.

• Bojana Glavaševića napadaju, a on je razoružao cijelu zemlju svojom rečenicom „ja ne mrzim“.

- Takvu poruku i želimo poslati, oni neka psuju, prijete i viču, a mi ćemo i dalje slati poruku mira i otvorenosti jer želimo biti drukčiji. Ako ih liječe uvrede upućene nama, drago mi je da smo im pomogli.

• Zbog čega je danas za neke sramota reći da je ovo društvo sazdano na antifašizmu?

- Za neke je to sramota zato što u Republici Hrvatskoj postoje političke snage čiji se sav program svodi na stigmatiziranje antifašizma, manipuliranje povezivanjem antifašizma kao ideje i političke borbe s nekim izdvojenim zločinima tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata koji su se dogodili - treba to priznati - i čiji počinitelji trebaju biti kažnjeni, ali, za razliku od fašizma, ti zločini nisu bili dio sustavne politike. Antifašizam je ugrađen u Ustav Republike Hrvatske i to treba poštovati. Gura se ta jedna politika podizanja mrtvih ideologija koje nisu donijele ništa dobro ovom narodu. Gura nas se u ratove koji su odavno završeni.

• Milanovićeva Vlada u kojoj sjedite nije pokrenula zemlju.

- Ono što nas je dočekalo nakon preuzimanja vlasti teško je i zamisliti. Bio je to kaos. Samo mi je žao što iz tog kaosa ne izlazimo brže. Međutim, postoje pozitivni pokazatelji u rastu izvoza i povećanju investicija i ja vjerujem da će rezultati na kraju ipak doći. U svakom slučaju, država je danas puno sređenija nego što smo je zatekli.

• Za dobar dio vaših nevolja prozivate HDZ?

- Naravno. Na primjer, mi nakon 23 godine donesemo Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, a onda me HDZ napada zbog toga. Mi objavljujemo Registar branitelja na čast i ponos svim poštenim hrvatskim braniteljima, a oni podmeću da će se događati masovna uhićenja, da će ljudi imati problema na graničnim prijelazima, da će biti samoubojstava... Mi Zakonom o pravima hrvatskih branitelja širimo krug prava koja branitelji imaju, a oni svakoj novoj mjeri traže manu i podmeću klipove. Napadaju me jer vide da nešto dobro radimo, pa im to smeta. Smisao opozicije nije da uvijek bude protiv, ali njima to očito nije bitno, bitan je dolazak na vlast pošto-poto, ali ne programom, ne radom, nego sustavnim blaćenjem. To je njihov program. Umjesto da su nakon sudskih presuda protiv svojeg bivšeg predsjednika i stranke doživjeli katarzu i postali moderna, konzervativna struja, oni su, čini mi se, još dublje zaglibili na putu prema dolje. I žele povući ostatak zemlje za sobom.

• Bi li HDZ, ako želi, mogao spriječiti eventualne skandale u Vukovaru na obilježavaju tragedije u tom gradu?

- Sasvim sigurno bi mogao utjecati na sve one koji imaju namjeru uprljati Kolonu sjećanja. Gradonačelnik Vukovara, gospodin Ivan Penava, izabran je iz redova HDZ-a, a njegov savjetnik za branitelje je gospodin Tomislav Josić, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, i to bi trebalo biti dovoljno da ove godine sve protekne u miru i dostojanstvu. Vukovar je ishodište današnje modeme Hrvatske i ne razumijem zašto se ne može dopustiti da se svi, lijevi ili desni, poklone žrtvama. Nitko nema monopol nad patnjom Vukovara.

• Što ćete poduzeti ako se bude ponovio scenarij iz prošle godine?

- Ministarstvo branitelja i Vlada Republike Hrvatske neće poduzeti ništa kako se ne bi ponovio prošlogodišnji scenarij jer organizator Grad Vukovar je zaslužan za sve lijepo i dostojanstveno što se dogodi tijekom ovogodišnjeg obilježavanja pada Vukovara, ali i za sve propuste i moguće nemile scene koje bi mogle narušiti pijetet s kojim, ja vjerujem, svaki hrvatski građanin dolazi u Vukovar.

Razgovarao Saša Jadrijević Tomas

Matić za Slobodnu Dalmaciju: Memorijalni centar Domovinskog rata bit će veliki zamašnjak za gospodarstvo Vukovara

Više sličnih tema

Nove obavijesti