S obzirom na niz iznesenih neistina, paušalnih ocjena, nepotkrijepljenih podataka i neutemeljenih tvrdnji objavljenih u članku dnevnog lista „Slobodna Dalmacija“ dana 3. veljače 2024. pod naslovom „Država bi uvodila nove poreze, a ni „stare“ ne zna naplatiti“, Porezna uprava daje sljedeće priopćenje.
Politika Vlade Republike Hrvatske u kontinuitetu 2 mandata od 2016. godine do danas je rasterećenje građana. Osobni odbitak je od 2016. povećan više puta i to s 2.600,00 kuna na 3.800,00 kuna naknadno na 4.000,00 kuna odnosno 530,90 eura, što je dovelo do smanjenja porezne obveze odnosno do povećanja raspoloživog dohotka građana.
U zadnjoj fazi porezne reforme ključni ciljevi porezne reforme su dodatno porezno rasterećenje i povećanja plaća, pri čemu je istaknuto značajnije povećanje neto plaća za građane s nižim plaćama u odnosu na građane s višim plaćama, povećanje fiskalne autonomije jedinica lokalne samouprave i povećanje stvarne fiskalne decentralizacije.
Tako su od 1. siječnja 2024. godine stupile na snagu promjene u obračunu plaća i to ponajviše najnižih plaća budući da se osim uvećanog osnovnog osobnog odbitka, koji je povećan s 530,90 eura na 560,00 eura, povećavaju i osobni odbici za uzdržavane članove i invalidnost. Time su svi iznosi vezani uz osnovni osobni odbitak i odbitke za uzdržavane članove, kao i za invalidnost, povećani i u apsolutnom i u relativnom iznosu. Tako je osobni odbitak za uzdržavanog člana i 1. dijete uvećan s 232,27 eura na 280,00 eura odnosno za 47,73 eura, za 2. dijete s 331,81 eura na 392,00 eura odnosno 60,19 eura, za 3. dijete s 464,53 eura na 560,00 eura odnosno za 95,47 eura, za 4. dijete s 630,44 eura na 784,00 eura odnosno za 153,56 eura, u odnosu na iznose koji su vrijedili u 2023. godini, odnosno isti su povećani od 5,5 do 40,2%. Suprotno navodima u članku dodatno povećanje osobnog odbitka, kako je navedeno u spornom članku od minimalno 80 eura do 100 eura, ne bi dovelo do povećanja neto plaća za oko 53% obveznika koji nisu u poreznim škarama dakle najvećem broju građana sa nižim primanjima.
Stoga se zbog cilja povećanja neto plaće građanima s nižim plaćama, koji ne plaćaju porez na dohodak, uvelo umanjenje mjesečne osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za sve osobe čija je mjesečna bruto plaća niža od 1.300,00 eura. Time se rasterećenjem plaćanja dijela doprinosa za mirovinsko osiguranje za tu skupinu građana osigurava povećanje neto plaće. U prosjeku su građanima s najnižom plaćom neto plaće rasle od 40 do 45 eura što je povećanje od 7 do 8 posto.
Povećanje fiskalne autonomije jedinica lokalne samouprave (JLS) i povećanje stvarne fiskalne decentralizacije postignuto je ukidanjem prireza porezu na dohodak i omogućavanjem JLS-ima da donose odluke o visini stopa poreza na dohodak pri čemu je donja granica za nižu stopu 15%, a višu stopu 25%. Dohodak i porez na dohodak utvrđuju se na nivou godine, stoga promjena poreznih stopa nije moguća tijekom godine, čime se osigurava pravna sigurnost primatelja i isplatitelja dohotka. Pritom je jasno da svrha ove izmjene propisa nije nužno utjecaj na rast neto plaća već iskorak u smislu povećanja autonomije JLS te ispravan put za daljnju lokalnu fiskalnu konsolidaciju, a u slučajevima kada se JLS odluči na primjenu nižeg ukupnog poreznog opterećenja plaća od dosadašnjeg, i trajno smanjenje poreznog opterećenja na razinama JLS. Pri tom se ističe kako je više od 80 posto JLS odustalo u potpunosti od kompenzacije prireza ili je utvrdilo stope poreza na dohodak tako da je porezno opterećenje niže od onog prije ovih izmjena, a koje je uključivalo prirez.
Kada je riječ o oporezivanju dobiti valja istaknuti da je porezna reforma s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja bila doista značajna i posebno usmjerena na male i srednje porezne obveznike. Naime, postepeno je od 2017. do 2021. godine došlo do snižavanja porezne stope sa 20% na 10% za porezne obveznike koji imaju godišnje prihode do 1 milijun eura. Ta porezna stopa danas obuhvaća više oko 91% obveznika poreza na dobit.
Također za velike porezne obveznike, porezna stopa je snižena sa 20% na 18%. Kada govorimo o velikim poreznim obveznicima, zbog velike međunarodne porezne reforme u oporezivanju dobiti koja je prihvaćena od država članica EU pa tako i država kao što je Estonija, pitanje daljnjeg snižavanja porezne stope za velike porezne obveznika je tema koju treba sagledati u tom kontekstu. Naime, primjenom tog novog modela oporezivanja dobiti (OECD-ov Stup 2) koji obuhvaća sva povezana društava jedne multinacionalne kompanije bilo gdje u svijetu za svako društvo će se platiti porez na dobit najmanje u iznosu od 15%. Stoga bi primjena porezne stope od 12% za ta društva u pravilu zahtijevala od matice nadoplatu poreza.
Također uspostava Estonskog modela odnosno oporezivanja dobiti pri isplati zahtijevala bi promjene u izračunu porezne osnovice i stope, zbog čega nije prihvaćen taj model tijekom poreznih reformi. Obzirom na porezne stope koje se primjenjuju u Estoniji i one koji se primjenjuju u RH, nije utvrđeno porezno rasterećenje poduzetnika posebice malih. Za velike porezne obveznike oporezivanje je potrebno promatrati u kontekstu globalne porezne reforme.
Ističemo kako je RH izabrala jednostavniji postupak utvrđivanja porezne obveze uz izuzetno nisku poreznu stopu.
U razdoblju od 2012. do 2016. u sustavu oporezivanja dobiti primjenjivala se „reinvestirana dobit“ u obliku privremene mogućnosti neoporezivanja dijela ostvarene dobiti pod uvjetom da se dobit unese i zadrži u temeljnom kapitalu. Zadnje dvije godine su dodani uvjeti ulaganja u dugotrajnu imovinu i zadržavanje radnika, čime su se uvjeti reinvestirane dobiti približili onim iz Zakona o poticanju ulaganja.
Zbog toga što je riječ o odgodi oporezivanja (ograničenosti na d.d. i d.o.o), ukinuta je reinvestirana dobit, i to je omogućilo sniženje porezne stope za sve porezne obveznike sa 20% na 18% i 10%.
Dakle cilj porezne reforme je bio pojednostavniti sustav, smanjiti porezno oterećenje za sve porezne obveznike te potaknuti ulaganje. Naime, poticanje ulaganja se nije ukinulo nego se nastavilo putem Zakona o poticanju ulaganja koji daje mogućnost neplaćanja poreza na dobit ili plaćanja niže porezne stope u razdoblju do 10 godina.
Zakon o poticanju ulaganja se sve više prilagođava potrebama poduzetnika te je do 2022. doživio nekoliko promjena kako bi se prilagodio što više potrebama ulagača, ali u okviru pravila o državnim potporama. Slijedom Zakona o poticanju ulaganja tijekom 2023. godine porezni obveznici su platili manje 152,94 milijuna eura.
To je konačna porezna olakšica, a ne odgođena porezna olakšica poput reinvestirane dobiti.
Pored navedenoga od 2024. godine je na snazi i Zakon o turizmu koji predviđa mogućnost neplaćanja poreza na dobit ili plaćanja niže porezne stope u razdoblju do 10 godina za ulaganja u turizmu.
Propisima o porezu na dobit i porezu na dohodak, kao dio poreznog sustava, potiče se poduzetnike, porezne obveznike, na financiranje neprofitnog sektora, i to utvrđivanjem porezno priznatih rashoda odnosno uvećanjem osobnog odbitka.
Valja napomenuti kako su oba propisa i do 2024. godine predviđala mogućnost neograničenih darovanja donacija koje su porezno priznati rashod. Od 1. siječanj 2024. godine jasnije su propisani rashodi porezno priznatih darovanja. Tako su sva darovanja porezno priznati rashod ako su dana za potrebe financiranja strateških projekata utvrđenih prema posebnim propisima nadležnih ministarstava.
Na ovaj način porezni obveznici imaju sigurnost da su darovanja porezno priznata i da su utrošena u točeno određene svrhe.