Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-96/2006 od 25. siječnja 2007.

Ustavni sud Republike Hrvatske.

914

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli I. K. iz K. R., S. B. iz K., A. H. iz J., J. V. iz Š., B. Ž. iz V., M. Z. iz V., A. Z. iz C., D. V. iz N. S. na D., S. V. iz C., F. V. iz V. B., M. V. iz J., K. Š. iz S., J. S. iz S. I., D. S. iz S. I., Š. S. iz M., M. R. iz V., I. P. iz K., M. P. iz B., I. P. iz L., J. M. iz S., D. K. iz T., V. K.-K. iz V., I. K. iz H., S. K. iz V., S. K. iz N., V. K. iz L. D., S. K. iz Č., Š. K. iz D., C. K. iz V., A. K. iz V., M. K. iz V., A. J. iz J., R. J. iz S. I., M. I. iz B., B. H. iz P., B. H. iz V., M. H. iz V., S. H. iz C., S. H. iz R., I. H. iz J., D. G. iz Z., B. Đ. iz S. P., B. F. iz B., I. C. iz J., J. B. iz K., A. B. iz L., D. B. iz K. M., D. K. iz S. i I. C. iz S., koje zastupa G. M., pravna zastupnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Ureda Varaždinske županije, Varaždin, na sjednici održanoj 25. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-32/05-2 od 21. rujna 2005. godine, kojom je odbijena revizija podnositelja izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-5331/04-3 od 12. listopada 2004. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj: P-129/03-57 od 4. rujna 2003. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja kojim su tražili poništenje odluka tuženika (»V.«, d.o.o. u stečaju) od 5. svibnja 2000. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu svim podnositeljima.
2. Podnositelji smatraju da im je osporenom presudom Vrhov­nog suda kao i presudama koje su joj prethodile, povrijeđeno ustav­no pravo na rad i slobodu rada zajamčeno člankom 54. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Obrazlažući povredu ustavnog prava, podnositelji ponavljaju žalbene odnosno revizijske navode ističući da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. U bitnom ističu da se u konkretnom slučaju radilo o skupu zaposlenika u smislu članka 150. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95. – ispravak, 64/95. – ispravak, 17/01., 82/01., 114/03., 142/03. – ispravak, 30/04. i 137/04.– pročišćeni tekst i 68/05. – odluka Ustavnog suda, u daljnjem tekstu: ZR) s ciljem rasprave o poslovanju i razvojnim planovima društva, te da se organiziranje i održavanje skupa ne može smatrati osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa, zbog kojih je dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu. Navode da je duljinu trajanja skupa uzrokovao poslodavac ne odgovorivši na postavljena pitanja zaposlenika. Pored toga, ponavljaju navode istaknute u žalbi i reviziji da podnositeljima J. V. i R. J., kao povjerenicima zaposlenika za zaštitu na radu, nisu mogli biti otkazani ugovori o radu bez suglasnosti sindikalnog povjerenika, kao što je u konkretnom slučaju učinjeno.
Predlažu usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporene presude Vrhovnog suda.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. U parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku utvrđeno je:
– Sindikalna podružnica tuženika zakazala je skup zaposlenika tuženika za 25. travnja 2000. godine u 9 sati,
– skupu zaposlenika obratio se direktor tuženika započevši odgovarati na postavljena pitanja zaposlenika,
– zbog dobacivanja zaposlenika, direktor je ubrzo napustio skup,
– zaposlenici su obavijestili direktora da će skup trajati dok ne dobiju odgovore na postavljena pitanja,
– odgovore na postavljena pitanja direktor je izvjesio na oglas­nu ploču tuženika 28. travnja 2000. godine u 14 sati (petak),
– nakon upoznavanja sa sadržajem odgovora na postavljena pitanja, 2. svibnja 2000. godine, skup je okončan.
Nakon provedenog iscrpnog dokaznog postupka sudovi su ocijenili da je sazivanje skupa bilo zakonito (kao i početak skupa). Međutim, svojim predugim trajanjem skup je izišao iz okvira legitimnosti skupa zaposlenika u smislu članka 150. ZR-a, te zadobio karakteristike nezakonite obustave rada (nezakonitog štrajka).
Stoga su sudovi odbili tužbene zahtjeve podnositelja za poništenjem odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnositelja od 5. svibnja 2000. godine koje je tuženik donio ocijenivši sudjelovanje podnositelja u navedenom skupu osobito teškom povredom iz rad­nog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju podnositelja kao neosnovanu prihvaćajući stajalište nižestupanjskih sudova da skup zaposlenika, prema mjerodavnoj zakonskoj odredbi i po prirodi same stvari, ne može trajati unedogled i to tako dugo dok se ne dobiju odgovori na postavljena pitanja. Pravilnim ocjenjuje stajalište sudova da ocjena poslodavca o nedopustivo dugom trajanju skupa, kroz koje vrijeme jedan broj radnika, i to upravo podnositelja, nije uopće radio, predstavlja nezakonitu obustavu rada, čime je počinjena osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.
5. Člankom 107. stavkom 1. ZR-a propisano je da poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštovanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Prema članku 150. stavku 1. ZR-a, s ciljem sveobuhvatnog obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju trgovačkog društva (...), te o radu radničkog vijeća, moraju se dva puta godišnje, u podjednakim vremenskim razmacima, održati skupovi zaposlenika zaposlenih kod određenoga poslodavca.
6. Podnositelji ukazuju na povredu ustavnog prava zajamčenog člankom 54. stavkom 1. Ustava, prema kojemu svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, kao i mjerodavnih propisa, ocjena je Ustavnog suda da su u slučaju podnositelja, za izvanredni otkaz bile ispunjenje zakonske pretpostavke, te da se osporene presude temelje na mjerodavnim propisima.
Stoga je Sud utvrdio da podnositeljima nije povrijeđeno ustav­no pravo zajamčeno člankom 54. stavkom 1. Ustava.
7. U odnosu na navod iz ustavne tužbe da dvojici podnositelja, koji su bili povjerenici zaposlenika za zaštitu na radu, nisu mogli biti otkazani ugovori o radu bez suglasnosti sindikalnog povjerenika, Sud napominje da su se o tom navodu očitovali Županijski sud i Vrhovni sud u osporenim presudama, navodeći valjane razloge za ocjenu o neosnovanosti te tvrdnje podnositelja.
8. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.
9. Objava odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (toč­ka II. izreke).

Broj: U-III-96/2006
Zagreb, 25. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
Željko Potočnjak, v. r.