Zakon o veterinarstvu
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O VETERINARSTVU
Proglašavam Zakon o veterinarstvu, koji je donio Zastupnički dom Sabora
Republike Hrvatske na sjednici 18. lipnja 1997.
Broj: 081-97-1064/1
Zagreb, 26. lipnja 1997.
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.
ZAKON
O VETERINARSTVU
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera
veterinarskog javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarska
zaštita okoliša, ustroj i provedba zaštite zdravlja životinja, ustroj veterinarske
inspekcije i druga pitanja bitna za veterinarstvo.
(2) Ustroj i provedba zaštite zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskog
javnog zdravstva od interesa su za Republiku Hrvatsku.
Članak 2.
U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. Životinje - kopitari (konji, magarci, mazge i mule), papkari (goveda,
ovce, koze i svinje), perad (kokoši, pure, guske, patke i druga domaća
perad i pernata divljač), ukrasne i egzotične ptice i životinje, psi, mačke,
kunići, pčele, dudov svilac, ribe, rakovi, žabe, puževi, drugi mekušci,
školjke, ježinci, kornjače, pijavice, divljač, zvijeri i laboratorijske
životinje.
2. Životinje za klanje - kopitari, papkari, perad, kunići te divljač
iz uzgajališta, meso kojih je namijenjeno za prehranu ljudi.
3. Životinjski proizvodi - mesni i riblji proizvodi i proizvodi životinjskog
podrijetla namijenjeni prehrani ljudi, hranidbi životinja, za farmaceutsku
uporabu, za industrijsku uporabu, ili uporabu u poljodjelstvu:
a) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni prehrani ljudi jesu
sastavni dijelovi životinjskog tijela u sirovom i prerađenom stanju namijenjeni
za prehranu ljudi, mlijeko, jaja i proizvodi od mlijeka i jaja i med (namirnice
životinjskog podrijetla),
b) meso je bilo koji jestivi dio trupa životinje za klanje i jestivi
nusproizvodi klanja,
c) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni hranidbi životinja:
mesno brašno, riblje brašno, koštano brašno, jetreno brašno, krvno brašno,
brašno od perja i drugi životinjski proizvodi kao i hrana za životinje
koja u svom sastavu sadrži životinjske proizvode,
d) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni industrijskoj uporabi:
sirova koža, krzno, vuna, dlaka, čekinje, perje, papci, kosti, rogovi,
krv, crijeva i drugi proizvodi životinjskog podrijetla kada su namijenjeni
industrijskoj uporabi,
e) proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni farmaceutskoj uporabi:
organi, žlijezde, životinjsko tkivo i tjelesne tekućine, koji se koriste
u pripremi farmaceutskih proizvoda.
4. Konfiskat - životinjski proizvod koji je veterinarsko-zdravstvenim
pregledom ocijenjen zdravstveno neispravnim.
5. Životinjski proizvod namijenjen utilizaciji - konfiskat, određeni
nejestivi nusproizvodi klanja, te valionički otpaci.
6. Otpadna životinjska tvar - tekući i kruti gnoj i stajnjak.
7. Uvjetno grlo - životinja ili skupina istovrsnih životinja težine
500 kilograma.
8. Klaonica - objekt koji se rabi za klanje životinja u skladu s odredbama
ovoga Zakona.
9. Rezidua - ostatak tvari s farmakološkim djelovanjem, ostatak njihovih
metabolita i drugih tvari koje se prenose na životinjske proizvode i mogu
biti škodljive za ljudsko zdravlje.
10. Službeni uzorak - uzorak uzet prema propisanom postupku tijekom
inspekcije životinja i životinjskih proizvoda, te provedbe mjera radi zaštite
zdravlja životinja, mjera za otkrivanje, sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje
zaraznih bolesti.
11. Epizootiološko područje - Epizootiološka jedinica. Epizootiološko
područje je područje županije odnosno Grada Zagreba, a epizootiološka jedinica
je područje općine, odnosno grada.
12. Posjednik životinje - svaka pravna ili fizička osoba koja je kao
vlasnik, korisnik ili čuvar, izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje.
13. Zaštita zdravlja životinja - zaštita od zaraznih i nametničkih bolesti
utvrđenih ovim Zakonom, suzbijanje bolesti zajedničkih ljudima i životinjama
(u daljnjem tekstu: zoonoze), i zaštita od drugih zaraznih, nametničkih
i organskih bolesti.
14. Veterinarski ured - područna jedinica Ministarstva poljoprivrede
i šumarstva osnovana za obavljanje određenih upravnih, inspekcijskih i
drugih stručnih poslova iz područja veterinarstva u županijama, odnosno
Gradu Zagrebu.
15. Ministarstvo, odnosno ministar - Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva,
odnosno ministar poljoprivrede i šumarstva.
16. Utilizacija - dozvoljeni postupak neškodljivog iskorištenja lešina,
konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja, obrade
i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda, preradom u proizvode
namijenjene hranidbi životinja ili industrijskoj uporabi koja se obavlja
u odobrenim objektima za utilizaciju.
17. Neškodljivo uklanjanje - propisani postupak neškodljivog uklanjanja
lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja,
obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda i životinjskih
proizvoda namijenjenih hranidbi životinja ili industrijskoj upotrebi, kada
se iz veterinarsko-zdravstvenih razloga i zaštite zdravlja ljudi, ne smiju
ili se ne mogu iskoristiti daljom preradom, a koji se obavlja u odobrenim
objektima za neškodljivo uklanjanje, zakapanjem u stočnim grobljima, jamama
grobnicama ili spaljivanjem.
18. Uprava - Uprava za veterinarstvo u sastavu Ministarstva.
19. Ravnatelj - ravnatelj Uprave.
20. Monitoring - sustavno praćenje: zaraznih bolesti životinja; onečišćivača
u stočnoj hrani, izlučevinama i tjelesnim tekućinama životinja, njihovim
tkivima i organima te u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim
prehrani ljudi; korištenjem utvrđenih načina odabira uzoraka i dijagnostičkih
i analitičkih postupaka.
21. Veterinarsko javno zdravstvo - obuhvaća poslove iz djelokruga inspekcije
životinja i životinjskih proizvoda te veterinarske zaštite okoliša, a koji
su izravno ili neizravno u ulozi zaštite zdravlja ljudi od zoonoza, od
bolesti i škodljivih rezidua, koje se namirnicama životinjskog podrijetla
mogu prenijeti na ljude (alimentarne infekcije i intoksikacije) te drugih
bolesti koje mogu ugroziti zdravlje ljudi.
22. Veterinarska zaštita okoliša - postupci, uvjeti i mjere koje je
potrebito poduzimati tijekom uzgoja, držanja, rukovanja i zaštite zdravlja
životinja; tijekom obrade, prerade, pohrane i prometa životinjskih proizvoda
i utilizacije lešina, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja te otpadnih
životinjskih tvari; čija je svrha sprečavanje onečišćenja okoliša.
Članak 3.
(1) Veterinarstvo, u smislu ovoga Zakona, je zaštita zdravlja životinja,
suzbijanje zoonoza, osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda
životinjskoga podrijetla te drugi poslovi veterinarskog javnog zdravstva,
promicanje reprodukcije životinja i veterinarska zaštita okoliša (u daljnjem
tekstu: veterinarska djelatnost).
(2) Djelatnost iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati fizičke i pravne
osobe pod uvjetima i na način propisanim ovim Zakonom.
(3) Pojedine poslove iz stavka 1. ovoga članka, mogu obavljati samo
pravne osobe, koje ispunjavaju posebne uvjete, na temelju ovlasti Uprave
(u daljnjem tekstu: ovlaštene veterinarske organizacije).
Članak 4.
(1) Inspekcija životinja i životinjskih proizvoda, u smislu ovoga Zakona,
je veterinarsko-zdravstveni pregled, kontrola i nadzor, koji se provode
nad životinjama, životinjskim proizvodima, životinjskim sjemenom i oplođenim
jajnim stanicama, objektima, opremom i sredstvima, radi zaštite zdravlja
ljudi i životinja, veterinarske zaštite dobrobiti životinja, odnosno radi
utvrđivanja zdravstvenog stanja životinja i zdravstvene ispravnosti životinjskih
proizvoda, koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti ljudi i životinja
ili na drugi način ugroziti njihovo zdravlje.
(2) Inspekcija iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se na sredstva i uvjete
prijevoza, utvrđivanje identiteta i mjesta podrijetla životinja, uzimanje
službenih uzoraka te na laboratorijske pretrage.
(3) Inspekcija iz stavka 1. i 2. ovoga članka provodi se u skladu s
odredbama ovoga Zakona te pravilima struke i znanosti.
Članak 5.
(1) Fizičke i pravne osobe koje obavljaju djelatnost iz članka 3. stavka
1. ovoga Zakona, dužne su na zahtjev posjednika životinje pružiti odgovarajuću
veterinarsku uslugu.
(2) Posjednici životinja obvezni su provoditi mjere za otkrivanje, sprečavanje,
suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti na način i u rokovima utvrđenim
ovim Zakonom te skrbiti o zdravlju i dobrobiti životinja.
II. ZAŠTITA ZDRAVLJA ŽIVOTINJA
1. Mjere zaštite zdravlja životinja
Članak 6.
Zaštita zdravlja životinja provodi se radi osiguranja uzgoja i proizvodnje
zdravih životinja, higijenski i zdravstveno ispravnih životinjskih proizvoda,
zaštite ljudi od zoonoza, te osiguranja dobrobiti životinja i veterinarske
zaštite okoliša.
Članak 7.
Mjere zaštite zdravlja životinja, u smislu ovoga Zakona, jesu:
1. provedba mjera za otkrivanje, sprečavanje pojave, suzbijanje i iskorjenjivanje
zaraznih i nametničkih bolesti,
2. suzbijanje zoonoza,
3. zaštita životinja od drugih zaraznih i nezaraznih bolesti,
4. sprečavanje i otkrivanje onečišćenja životinja i životinjskih proizvoda
onečišćivačima biološkog i kemijskog podrijetla,
5. liječenje oboljelih životinja, obavljanje kirurških zahvata na životinjama
i drugih poslova vezanih uz zdravstvenu zaštitu životinja,
6. osiguravanje pravilnog razmnožavanja životinja, sprečavanje poremećaja
plodnosti, liječenje neplodnosti životinja, sprečavanje i liječenje uzgojnih
bolesti te bolesti podmlatka životinja,
7. provedba mjera zdravstvene zaštite pri dobijanju i pripremi sjemena
za umjetno osjemenjivanje, dobijanju i presađivanju oplođenih jajnih stanica
i embrija, pohrani i raspodjeli sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih
jajnih stanica i embrija te umjetno osjemenjivanje životinja, sprečavanje
i otkrivanje nasljednih bolesti životinja.
8. osiguravanje zoohigijenskih i drugih veterinarsko-zdravstvenih uvjeta
uzgoja i korištenja životinja i očuvanje zdravlja i pravilne hranidbe životinja,
9. veterinarska zaštita dobrobiti životinja,
10. opskrba veterinarskim lijekovima i pomoćnim ljekovitim sredstvima
pri izravnom pružanju usluga zaštite zdravlja životinja,
11. obavljanje trgovine veterinarskim lijekovima na malo,
12. dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija te radiološka dekontaminacija
životinja, i životinjskih proizvoda, zemljišta, objekata, opreme i drugih
predmeta,
13. veterinarska zaštita okoliša u svezi sa: zaštitom zdravlja životinja
u primjeni veterinarskih farmakoloških sredstava; uzgojem i držanjem životinja
i mogućih negativnih utjecaja na okoliš; obradbom, preradbom, pohranom
i prometom životinjskih proizvoda te utilizacijom lešina, konfiskata, nejestivih
nusproizvoda klanja i otpadnih životinjskih tvari,
14. veterinarsko-stočarsko prosvjećivanje.
2. Zaštita životinja od zaraznih bolesti
a) Zarazne bolesti
Članak 8.
Zarazne bolesti životinja, čije je sprečavanje i suzbijanje od interesa
za Republiku Hrvatsku, u smislu ovoga Zakona jesu:
A. OSOBITO OPASNE ZARAZNE BOLESTI
1. afrička svinjska kuga Pestis africana suum
2. bolest kvrgave kože Lumpy skin disease
3. bolest plavog jezika Bluetongue
4. goveđa kuga Pestis bovina (Rinderpest)
5. groznica riftske doline Rift Valley fever
6. klasična svinjska kuga Pestis suum
7. konjska kuga Pestis equorum
8. kuga malih preživača Peste des petitis ruminants
9. kuga peradi Pestis avium
10. newcastleska bolest Morbus Newcastle
(Newcastle disease)
11. ovčje boginje i kozje boginje Variola ovina et variola
caprina
12. slinavka i šap Aphthae epizooticae
13. vezikularna bolest svinja Morbus vesicularis
(enterovirus) suum
14. vezikularni stomatitis Stomatitis vesicularis
15. zarazna pleuropneumonija Pleuropneumonia
contagiosa bovum
B. DRUGE ZARAZNE BOLESTI
1. Zarazne bolesti raznih vrsta životinja
1. bedrenica Anthrax
2. bjesnoća Rabies (Lyssa)
3. bolest Aujeszkoga Morbus Aujeszky
4. ehinokokoza (hidatidoza) Echinococcosis
- hydatidosis
5. heartwater (vodenasto srce) Heartwater
6. leptospiroza Leptospirosis
7. listerioza Listeriosis
8. paratuberkuloza Paratuberculosis
9. Q-groznica Q-febris
10. salmoneloza Salmonellosis
11. toksoplazmoza Toxoplasmosis
2. Zarazne bolesti goveda
1. anaplazmoza Anaplasmosis
2. babezioza Babesiosis
3. bruceloza goveda Brucellosis bovis
4. cisticerkoza Cysticercosis
5. dermatofiloza Dermatophilosis
6. enzootska goveđa leukoza Leukosis enzootica bovum
7. goveđa genitalna kampilo- Campylobacteriosis
bakterioza genitalis bovum
8. goveđa spongiformna Encephalopathia-
encefalopatija spongiformis bovum
9. goveđa tuberkuloza Tuberculosis
10. hemoragijska septikemija Septicaemia hae-
goveda morrhagica bovum
11. tajlerioza Theileriosis
12. trihomonijaza Trichomoniasis bovum
13. zarazni goveđi rinotraheitis Rhinotracheitis infectiosa bovum
3. Zarazne bolesti ovaca i koza
1. artritis i encefalitis koza Arthritis et encephalitis caprarum
2. Brucella ovis infekcija Brucella ovis infectio
3. bruceloza ovaca i koza Brucellosis ovium et
- melitokokoza caprarum (B. melitensis)
4. enzootski pobačaj ovaca Abortus enzooticus (chlamydialis) ovis
5. maedi-visna Maedi-visna
6. scrapie Scrapie
7. zarazna agalakcija Agalactia contagiosa ovium et caprarum
8. zarazna pleuropneumonija Pleuropneumonia koza contagiosa caprarum
4. Zarazne bolesti kopitara
1. boginje konja Variola equina
2. durina Dourine
3. epizootski limfangitis Lymphangioitis epizootica
(afrička sakagija)
4. influenca konja (virus tip A) Influenza equorum
5. japanski encefalitis Japanese encephalitis
6. konjski encefalomijelitis Encephalomyelitis equorum
7. sakagija Malleus
8. piroplazmoza konja Piroplasmosis equorum
9. šuga konja Scabies
10. venezuelski encefalitis konja Venezuelan equine
encephalomyelitis
11. virusni rinopneumonitis konja Rhinopneumonitis equi
12. zarazna anemija kopitara Anaemia infectiosa equorum
13. zarazni arteritis konja Arteritis equi
5. Zarazne bolesti svinja
1. atrofični rinitis svinja Rhinitis atrophicans suum
2. bruceloza svinja Brucellosis suum
3. reproduktivni i respiratorni Porcine reproductive and sindrom u
svinja respiratory syndrome
4. transmisivni gastroenteritis
svinja Transmissible gastroenteri- tis of swine
5. trihineloza Trichinellosis
6. zarazna uzetost svinja Encephalomyelitis enzootica suum
6. Zarazne bolesti peradi
1. kokošji tifus i pulorozis Typhus avium et pullorosis
2. kolera peradi Pasteurellosis avium
3. Marekova bolest Morbus Mareki
4. mikoplazmoza Mycoplasmosis
(M. gallisepticum)
5. psitakoza-ornitoza Psitacosis-ornithosis
6. Salmonella enteritidis Salmonella enteri tidis et
i Salmonella typhimurium Salmonella typhimurium infekcije infectio
7. tuberkuloza peradi Tuberculosis avium
8. virusni enteritis pataka Enteritis virosa anatis
(pačja kuga)
9. virusni hepatitis pataka Hepatitis virosa anatis
10. zarazna bolest burze Bursitis infectiosa (gumborska bolest) gallinae
(Gumboro disease)
11. zarazni bronhitis kokoši Bronchitis infectiosa gallinarum
12. zarazni laringotraheitis peradi Laryngotracheitis infectiosa avium
7. Zarazne bolesti kunića i zečeva
1. miksomatoza Myxomatosis
2. tularemija Tularemia
3. virusna hemoragijska Morbus haemorrhagicus
bolest kunića cuniculorum
8. Zarazne bolesti pčela
1. pčelinja kuga (američka Pestis apium
gnjiloća pčelinjeg legla)
2. nozemoza Nosemosis apium
3. varooza Varroosis apium
9. Bolesti riba
1. bakterijski nefritis Renibacteriosis salmonis
2. epizootska hematopetska Epizootia necrosis nekroza haematopoetica
3. bolest uzrokovana virusom Onchorhynchus masou Onchorhynchus masou
virus diease
4. bolest kanalskog somića (Channel catfish virus disease - Herpes
virus of lctaluridae type 1)
5. proljetna viremija šarana Viraemia vernalis cyprini
6. virusna encefalopatija i (Viral encephalopathy and retinopatija
retinopathy)
7. virusna hemoragijska Septicaemia haemorrhagica septikemija pastrva
salmonis
8. epizootski ulcerativni sindrom (Epizootic ulcerative syndrome)
9. zarazna anemija lososa Anaemia infectiosa salmonis
10. zarazna hematopoetska Necrosis infectiosa nekroza haemtopoetica
salmonis
11. zarazna nekroza gušterače Necrosis infectiosa pancreatica salmonis
12. enterična septikemija soma (Enteric septicaemija of catfish Edwardsiella
ictaluri)
13. pisciriketoza Piscirickettsiosis-
Piscirickettsia salmonarum
10. Bolesti školjaka i rakova
1. bonamioza Bonamiosis
2. marteilioza Marteiliosis
3. haplosporidioza Haplosporidiosis
4. mikrocitoza Microcitosis
5. perkinsoza Perkinsosis
6. iridoviroza Iridovirosis
7. kuga rakova (Crayfish plague-
Aphanomyces astaci)
8. bolest žute glave (Yellowhead disease)
Članak 9.
U slučaju pojave koje druge zarazne bolesti, odnosno bolesti čiji uzrok
još nije utvrđen, a koja se brzo širi i može ugroziti zdravlje životinja
u Republici Hrvatskoj, ravnatelj može odrediti da se za zaštitu od takve
bolesti primjenjuje sve ili pojedine mjere propisane ovim Zakonom.
Članak 10.
(1) Epizootija, u smislu ovoga Zakona, je pojava oboljenja ili uginuća
većeg broja životinja od neke zarazne bolesti, koja je neuobičajena po
broju slučajeva, vremenu i mjestu pojavljivanja ili zahvaćenoj vrsti životinja,
kao i povećana učestalost oboljenja ili uginuća čiji je uzrok privremeno
neutvrđen.
(2) Zaraženo područje, u smislu ovoga Zakona, je područje na kojem postoji
jedan ili više izvora zaraze. Zaraženo područje određuje se u promjeru
od najmanje 20 kilometara oko žarišta zaraze, ovisno o konfiguraciji terena,
biološkim čimbenicima i načinu uzgoja životinja.
(3) Ugroženo područje, u smislu ovoga Zakona, je područje na koje se
može prenijeti zarazna bolest iz zaraženog područja i na kojem postoje
uvjeti za širenje zarazne bolesti.
b) Mjere za otkrivanje i sprečavanje pojave zarazne bolesti
Članak 11.
(1) Radi otkrivanja i sprečavanja pojave zaraznih bolesti, ovisno o
njenoj naravi i razini opasnosti ministar može narediti jednu ili više
od sljedećih mjera:
1. zaštitna cijepljenja,
2. dijagnostičke i druge pretrage,
3. utvrđivanje uzroka oboljenja i uginuća,
4. eutanaziju u dijagnostičke svrhe,
5. laboratorijsku pretragu sirovih koža na bedrenicu,
6. laboratorijsku pretragu vode,
7. laboratorijsku pretragu životinjske hrane u proizvodnji,
8. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju,
9. provedbu zoohigijenskih, zootehničkih i izolacijskih mjera,
10. inspekciju životinja i životinjskih proizvoda u proizvodnji i prometu,
11. inspekciju životinja na sajmovima, tržnicama, dogonima, izložbama,
aukcijama, burzama i športskim natjecanjima,
12. inspekciju objekata za uzgoj i smještaj životinja,
13. inspekciju sredstava i uvjeta za prijevoz životinja i životinjskih
proizvoda,
14. inspekciju objekata za klanje životinja, obradu, preradu, pohranu
i promet životinjskih proizvoda,
15. sakupljanje i neškodljivo uklanjanje lešina, konfiskata i nusproizvoda
klanja,
16. inspekciju proizvodnje, prometa, uporabe i pohrane sjemena za umjetno
osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica,
17. posebno označivanje životinja,
18. posebne uvjete, ograničenje ili zabranu uvoza i provoza životinja
i životinjskih proizvoda,
19. ograničenje ili zabranu kretanja životinja i ljudi,
20. inspekciju zdravstvene ispravnosti životinjske hrane u proizvodnji,
prometu i uporabi,
21. podučavanje posjednika životinja.
(2) U slučaju potrebe, osim mjera iz stavka 1. ovoga članka, ministar
može odrediti i druge odgovarajuće mjere te uvjete i način provođenja.
Članak 12.
(1) Mjere za otkrivanje i sprečavanje zaraznih bolesti životinja utvrđenih
ovim Zakonom, u skladu s epizootiološkim stanjem i razinom ugroženosti,
krajem svake tekuće godine za sljedeću godinu, naređuje ministar.
(2) Naredbom iz stavka 1. ovoga članka određuju se rokovi i način osiguranja
sredstava i plaćanja troškova u provedbi naređenih mjera.
(3) Posjednik životinje snosi troškove zaštitnih cijepljenja i dijagnostičkih
pretraga te sve druge troškove u svezi s provođenjem naređenih mjera iz
stavka 1. ovoga članka, ako se ti troškovi ne podmiruju iz državnog proračuna
ili drugih izvora.
Članak 13.
(1) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavlja se na svim objektima,
prostorima, prijevoznim sredstvima, na opremi i predmetima koji podliježu
nadzoru veterinarske inspekcije, te objektima, pašnjačkim i drugim površinama
gdje životinje povremeno ili stalno borave ili se kreću.
(2) Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavlja se radi sprečavanja
i suzbijanja zaraznih bolesti životinja i zoonoza, zaštite zdravstvene
ispravnosti životinjskih proizvoda i životinjske hrane, te veterinarske
zaštite okoliša od onečišćenja patogenim mikroorganizmima i parazitima.
(3) Sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju moraju se
koristiti na način da ne onečišćuju okoliš.
(4) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju iz stavka 1. i 2. ovoga
članka, u slučaju kada je obvezna na temelju ovoga Zakona ili naređena
od strane veterinarskog inspektora, obavljaju ovlaštene veterinarske organizacije,
pod uvjetima i na način koje propisuje ministar.
(5) Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju mogu obavljati i druge
pravne i fizičke osobe, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka pod
uvjetima koje propisuje ministar.
(6) Ravnatelj utvrđuje rješenjem da li su ispunjeni propisani uvjeti
iz stavka 4. i 5. ovoga članka.
(7) Popis osoba iz stavka 4. i 5. ovoga članka objavljuje se u "Narodnim
novinama".
Članak 14.
(1) Vrste i količine cjepiva koje je potrebito osigurati za sprečavanje
pojedinih osobito opasnih zaraznih bolesti, kao i veterinarske organizacije
koje su dužne nabaviti, uskladištiti i kontrolirati njegovu imunogenost,
određuje ravnatelj.
(2) Sredstva za nabavku, uskladištenje i kontrolu imunogenosti cjepiva
iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu.
Članak 15.
(1) Uprava prati pojave i kretanja zaraznih bolesti životinja na teritoriju
Republike Hrvatske i u drugim državama, o čemu daje redovita izvješća.
(2) Radi sprečavanja unošenja zaraznih bolesti iz susjednih država ministar
može narediti, da se određeno granično područje stavi pod pojačani veterinarsko-zdravstveni
nadzor te da se provedu sve ili pojedine mjere iz članka 11. ovoga Zakona.
(3) Način praćenja i izvješćivanja o pojavi zaraznih bolesti propisuje
ministar.
Članak 16.
(1) Goveda, ovce, koze, svinje i konji podliježu obveznom označivanju
koje provode ovlaštene veterinarske stanice i ambulante i vode o tome evidenciju.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, označivanje uzgojno valjanih
životinja provodi selekcijska služba.
(3) Troškove označivanja životinja iz stavka 1. ovoga članka snosi njihov
posjednik.
(4) U slučaju potrebe otkrivanja, sprečavanja i suzbijanja zaraznih
i nametničkih bolesti i kontrole prometa životinja, ravnatelj može narediti
obvezno označivanje i drugih vrsta domaćih životinja.
(5) Oblik i sadržaj obvezne oznake za označivanje životinja, način i
postupak označivanja, način vođenja evidencije i oblik obrazaca, propisuje
ministar.
(6) Pravnu osobu za vođenje podataka sa cijelog područja Republike Hrvatske,
određuje ministar.
Članak 17.
(1) Upisivanje pasa u upisnik je obvezno za sve posjednike pasa.
(2) Pas mora biti označen na propisani način a posjednik mora imati
propisanu ispravu o upisu i cijepljenju protiv bjesnoće.
(3) Cijepljenje pasa, vođenje upisnika pasa te izdavanje službene isprave
o tome, obveza je ovlaštene pravne osobe, ako ovim Zakonom nije drukčije
određeno.
(4) Za troškove upisa pasa, obveznog označivanja pasa i izdavanja službenih
isprava plaća se naknada u skladu s ovim Zakonom.
(5) Posjednik psa dužan je prijaviti nabavljenog, odnosno uginulog ili
otuđenog psa u roku od 15 dana od dana nabavke, uginuća ili otuđenja, pravnoj
ili fizičkoj osobi ovlaštenoj da vodi upisnik pasa.
(6) Psi nad kojima nisu provedene propisane mjere iz stavka 3. ovoga
članka eutanaziraju se na trošak posjednika.
(7) Sadržaj i oblik upisnika pasa te isprave o obveznom upisu i provedenim
mjerama, kao i oblik obvezne oznake za pse, propisuje ministar.
(8) Uvjete i način držanja pasa, divljih životinja i zvijeri te način
postupanja s neupisanim psima, psima i mačkama lutalicama, kao i drugim
opasnim i zloćudnim životinjama, propisuje predstavničko tijelo općine
ili grada.
Članak 18.
(1) Farme kopitara i papkara veće od 20 uvjetnih grla; peradi i kunića
veće od 10 uvjetnih grla; valionice; farme za uzgoj divljači i krznaša;
uzgajališta puževa; ribnjaci i drugi objekti akvakulture te zoološki vrtovi,
moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim i zoohigijenskim
uvjetima.
(2) Prethodnu veterinarsko-zdravstvenu suglasnost za izgradnju i rekonstrukciju
objekata iz stavka 1. i 5. ovoga članka, u skladu s propisanim uvjetima,
daje Veterinarski ured.
(3) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1.
ovoga članka, udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima,
donosi ravnatelj na prijedlog stručnog povjerenstva, koje on osniva i određuje
veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta.
(4) Objekti iz stavka 3. ovoga članka upisuju se u upisnik odobrenih
objekata što ga vodi Uprava.
(5) Odredbe stavka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se na ostale
objekte namijenjene proizvodnji, rasplodu i uzgoju životinja.
(6) Veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti
iz stavka 1. ovoga članka te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz
stavka 4. ovoga članka, propisuje ministar.
Članak 19.
(1) Objekti za: klanje životinja iz članka 2. točke 2. ovoga Zakona;
rasijecanje i obradu mesa, mesa divljači, ribe, rakova, školjaka, puževa
i žaba koji su namijenjeni javnoj potrošnji; preradu mesa, mesa divljači,
ribe, mlijeka, jaja, meda, i ostalih proizvoda životinjskoga podrijetla
namijenjenih prehrani ljudi putem javne potrošnje; hlađenje, zamrzavanje
i/ili uskladištenje navedenih proizvoda te prodaju odnosno promet tih proizvoda;
moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.
(2) Klaonice i ostali objekti odobreni za izvoz životinjskih proizvoda,
uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka, moraju udovoljavati i veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima države uvoznice, a klaonice za klanje životinja podrijetlom iz
uvoza i posebnim veterinarsko zdravstvenim uvjetima, koje propisuje ministar.
Članak 20.
(1) Tijelo državne uprave nadležno za izdavanje lokacijske dozvole ne
može izdati lokacijsku dozvolu za izgradnju objekata iz članka 19. stavka
1. ovoga Zakona bez prethodno pribavljanog rješenja o usklađenosti s propisanim
veterinarsko-zdravstvenim uvjetima glede lokacije objekta, od nadležnog
veterinarskog ureda.
(2) Gradnja odnosno rekonstrukcija objekata iz članka 19. stavka 1.
ovoga Zakona dopuštena je samo na temelju glavnog projekta za koji je izdano
rješenje ravnatelja o usklađenosti s propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima.
(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka donosi ravnatelj na prijedlog
stručnog povjerenstva koje on osniva.
Članak 21.
(1) Tijelo državne uprave nadležno za izdavanje uporabne dozvole ne
može izdati uporabnu dozvolu za uporabu objekata iz članka 19. ovoga Zakona
bez prethodno pribavljanog rješenja o udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima.
(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se i veterinarski kontrolni
broj objekta, određuju države u koje je izvoz odobren u slučaju objekata
iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona i upisivanje u upisnik odobrenih objekata.
(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi ravnatelj na prijedlog
stručnog povjerenstva koje on osniva.
(4) Rješenje o udovoljavanju propisanim uvjetima iz stavka 1. ovoga
članka vrijedi dvije godine računajući od dana kada je rješenje postalo
pravomoćno.
(5) Prije istjeka roka iz stavka 4. ovoga članka, ravnatelj, na prijedlog
stručnog povjerenstva kojeg on osniva, donosi po službenoj dužnosti, rješenje
o daljnjem udovoljavanju ili neudovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima objekata iz članka 19. ovoga Zakona.
(6) Za objekte iz stavka 19. ovoga Zakona, za koje se tijekom inspekcijskog
nadzora utvrdi da ne udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima, ravnatelj, na prijedlog veterinarskog inspektora, može i prije
isteka roka iz stavka 4. ovoga članka, donijeti rješenje o zabrani rada,
uporabi veterinarskog kontrolnog broja i brisanju objekta iz upisnika odobrenih
objekata.
(7) Upisnik odobrenih objekata iz članka 19. stavka 1. i 2. ovoga Zakona
vodi Uprava, a popis odobrenih objekata objavljuje se u "Narodnim novinama".
(8) Sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz stavka 7. ovoga članka
propisuje ministar.
Članak 22.
Veterinarsko-zdravstvene uvjete glede lokacije za građenje, gradnje
odnosno rekonstrukcije, projektne dokumentacije, tehničkog uređenja, opreme,
načina rada, stručnih djelatnika, higijene i veterinarske zaštite okoliša
za objekte iz članka 19. propisuje ministar.
Članak 23.
Voda za napajanje životinja i proizvodnju životinjskih proizvoda mora
u pogledu zdravstvene ispravnosti udovoljavati uvjetima iz propisa o zdravstvenoj
ispravnosti vode za piće, a u pogledu mikrobioloških svojstava i uvjetima
koje propisuje ministar.
Članak 24.
(1) Inspekcija zdravstvene ispravnosti životinjske hrane obuhvaća: životinjsku
hranu, životinjske proizvode namijenjene hranidbi životinja, sirovine i
aditive koji služe za proizvodnju životinjske hrane, promet i uporabu životinjske
hrane te objekte u kojima se proizvodi životinjska hrana.
(2) Zabranjena je proizvodnja, promet i uporaba životinjske hrane, životinjskih
proizvoda namijenjenih hranidbi životinja i sirovina koje služe za njihovu
proizvodnju, ako u količinama većim od dopuštenih sadrže patogene bakterije,
gljivice i njihove proizvode-metabolite (egzotoksine i endotoksine), hormone,
antibiotike, pesticide, soli teških metala, radioaktivne tvari i druge
tvari štetne za zdravlje životinja i neizravno štetne za zdravlje ljudi.
(3) Za hranidbu životinja može se staviti u promet samo sol koja je
jodirana.
(4) Dopuštene količine štetnih tvari i sastojaka iz stavka 2. ovoga
članka, u skladu s propisom o kakvoći stočne hrane te način uzimanja uzoraka,
uključujući "monitoring" i obavljanje pregleda, kontrole i nadzora, propisuje
ministar.
Članak 25.
(1) Objekti za proizvodnju životinjske hrane i sirovina, mješaonice
i objekti za uskladištenje moraju udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima i uvjetima veterinarske zaštite okoliša.
(2) Prethodnu veterinarsko-zdravstvenu suglasnost za izdavanje lokacijske
dozvole, izgradnju i rekonstrukciju objekata iz stavka 1. ovoga članka,
u skladu s propisanim uvjetima, izdaje Veterinarski ured.
(3) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1.
ovoga članka, udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima,
donosi ravnatelj, na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva te
određuje veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta.
(4) Veterinarsko-zdravstvene uvjete iz stavka 1. ovoga članka, propisuje
ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Državne uprave za
zaštitu okoliša.
(5) Objekti iz stavka 1. ovoga članka s pripadajućim veterinarskim kontrolnim
brojem vode se u upisniku odobrenih objekata u Upravi.
Članak 26.
(1) Uzgojno valjana rasplodna grla, sjeme za umjetno osjemenjivanje,
oplođene jajne stanice, muška rasplodna grla i uzgoji kvalitetne rasplodne
stoke, moraju biti slobodni od zaraznih bolesti utvrđenih ovim Zakonom.
(2) Muška rasplodna grla za proizvodnju sjemena za umjetno osjemenjivanje
i grla za prirodni pripust te plotkinje za proizvodnju oplođenih jajnih
stanica, mogu se koristiti samo ako su na temelju izvršenih mjera iz članka
11. i 12. ovoga Zakona slobodni od zaraznih i nametničkih bolesti.
(3) Sjeme za umjetno osjemenjivanje i oplođene jajne stanice, moraju
udovoljavati propisanim uvjetima glede polučivanja, pripreme i razrjeđivanja,
zdravstvene ispravnosti i biološke kakvoće te biti označeni na propisani
način.
(4) Uvjete i način označivanja iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar.
Članak 27.
(1) Objekti za polučivanje, razrjeđivanje i pripremu životinjskog sjemena
za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, moraju udovoljavati
propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.
(2) Prethodnu suglasnost na lokaciju i projektnu dokumentaciju za izgradnju
i rekonstrukciju objekata iz stavka 1. ovoga članka, u skladu s propisanim
uvjetima, daje Veterinarski ured.
(3) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1.
ovoga članka udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima,
donosi ravnatelj na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva te određuje
veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta.
(4) Objekti iz stavka 1. ovoga članka vode se u upisniku odobrenih objekata
koji vodi Uprava.
(5) Veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti
iz stavka 1. ovoga članka, te sadržaj, oblik i način vođenja upisnika iz
stavka 4. ovoga članka, propisuje ministar.
Članak 28.
(1) Objekti i mjesta za sajmove, tržnice, mjesta za održavanje dražbi
i druga mjesta za trgovinu životinjama, izložbe i športska natjecanja te
javne smotre, moraju biti pod kontrolom i nadzorom veterinarske inspekcije
i udovoljavati propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.
(2) U objekte i na mjesta iz stavka 1. ovoga članka smiju se dopremati
samo zdrave životinje.
(3) Uvjete kojima moraju udovoljavati objekti i mjesta iz stavka 1.
ovoga članka, propisuje ministar.
Članak 29.
Izložba, športsko natjecanje i druga priredba sa životinjama (putujući
zoološki vrtovi, cirkusi i sl.) te trgovina životinja i životinjskih proizvoda
izvan objekata, prostorija i mjesta utvrđenih ovim Zakonom, može se održavati
samo na temelju prethodne veterinarsko-zdravstvene suglasnosti Veterinarskog
ureda.
Članak 30.
(1) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost trgovine, konzerviranja,
obrade, prerade i skladištenja kože i krzna, dužne su sirove kože kopitara
i papkara zaklanih bez veterinarsko-zdravstvenog pregleda ili sirove kože
uginulih kopitara i papkara za koje nije utvrđen uzrok uginuća, skladištiti
u posebnim prostorijama.
(2) Goveđe, ovčje, kozje kože i kože kopitara, osim telećih, janjećih,
jarećih i ždrebećih koža, pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka,
ne mogu staviti u promet prije obavljene laboratorijske pretrage na bedrenicu.
(3) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su označiti
kože i krzna te voditi evidenciju o podrijetlu otkupljenih koža i krzna.
(4) Način vođenja evidencije i označivanje iz stavka 3. ovoga članka,
propisuje ministar.
(5) Veterinarsko-zdravstvene uvjete kojima moraju udovoljavati objekti
za sakupljanje, konzerviranje, skladištenje ili preradu sirove kože i krzna,
propisuje ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Državne
uprave za zaštitu okoliša.
Članak 31.
(1) Prethodnu veterinarsko-zdravstvenu suglasnost za lokaciju, izgradnju
i rekonstrukciju objekata iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona, u skladu
s propisanim uvjetima, izdaje Veterinarski ured.
(2) Rješenje, da li izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1.
ovoga članka, udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima
donosi ravnatelj, na prijedlog stručnog povjerenstva koje on osniva te
određuje veterinarski kontrolni broj iz članka 30. stavka 5. ovoga Zakona.
(3) Objekti iz stavka 1. ovoga članka s pripadajućim kontrolnim brojem
vode se u upisniku odobrenih objekata koji vodi Uprava, a popis odobrenih
objekata namijenjenih izvozu s pripadajućim veterinarskim kontrolnim brojem
objavljuje se u "Narodnim novinama".
Članak 32.
(1) Lešine, konfiskati i životinjski proizvodi namijenjeni utilizaciji
moraju se učiniti neškodljivima u objektima za utilizaciju.
(2) Lešine i životinjski proizvodi podrijetlom od životinja oboljelih
od zarazne bolesti i valionički otpaci, moraju se učiniti neškodljivima
u objektima za utilizaciju, a u određenim slučajevima neškodljivo ukloniti
uništenjem, zakapanjem ili spaljivanjem u objektima za neškodljivo uklanjanje.
(3) Objekti za utilizaciju iz stavka 1. ovoga članka su objekti za preradu
lešina, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i zdravstveno neispravnih
životinjskih proizvoda, u životinjske proizvode namijenjene hranidbi životinja
ili industrijskoj uporabi.
(4) Objekti za neškodljivo uklanjanje iz stavka 2. ovoga članka su stočna
groblja, jame grobnice i spalionice.
(5) Za utilizaciju i neškodljivo uklanjanje određenih nejestivih nusproizvoda
klanja, konfiskata, i valioničkih otpadaka, plaća se naknada.
(6) Mjesta i način uklanjanja lešina, konfiskata, određenih nejestivih
nusproizvoda i valioničkih otpadaka, određuje općinsko ili gradsko vijeće.
(7) Objekti i mjesta za sakupljanje, neškodljivo uklanjanje i utilizaciju,
te prijevozna sredstva moraju udovoljavati uvjetima koje propisuje ministar.
(8) Nadzor nad objektima, mjestima i sredstvima iz stavka 6. ovoga članka
obavlja veterinarska inspekcija.
Članak 33.
(1) Obavljanje poslova utilizacije i neškodljivog uklanjanja lešina
i životinjskih proizvoda, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i
valioničkih otpadaka, dužne su osigurati jedinice lokalne samouprave i
jedinice lokalne uprave i samouprave.
(2) Za obavljanje poslova utilizacije i neškodljivog uklanjanja lešina
i životinjskih proizvoda, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i
valioničkih otpadaka, jedinica lokalne uprave i samouprave može osnovati
pravnu osobu, a može obavljanje tih poslova povjeriti drugoj pravnoj osobi
na svom području.
(3) Za obavljanje poslova utilizacije i neškodljivog uklanjanja lešina
i životinjskih proizvoda, konfiskata, nejestivih nusproizvoda klanja i
valioničkih otpadaka, jedinica lokalne samouprave može osnovati pravnu
osobu, a može obavljanje tih poslova povjeriti drugoj pravnoj osobi ili
fizičkoj osobi na svom području.
(4) Dvije ili više jedinica lokalne uprave i samouprave, za obavljanje
poslova utilizacije, mogu osnovati jednu pravnu osobu na temelju prethodne
suglasnosti ministra.
Članak 34.
(1) Na području gdje postoji objekt za utilizaciju, lešine, konfiskati,
valionički otpaci i određeni nejestivi nusproizvodi klanja, moraju se uklanjati
u tim objektima.
(2) Pravne osobe koje obavljaju poslove utilizacije dužne su osigurati
redovito preuzimanje i prijevoz iz objekata i mjesta za sakupljanje lešina,
konfiskata, valioničkih otpadaka i određenih nejestivih nusproizvoda klanja.
(3) Vlasnici farmi kopitara, papkara, peradi, kunića te vlasnici valionica
iz stavka 1. članka 18., kao i vlasnici objekata iz članka 19. ovoga Zakona,
dužni su osigurati sabirališta, a pravnoj osobi iz stavka 2. ovoga članka,
prijaviti i predati lešine, konfiskate, valioničke otpatke i određene nejestive
nusproizvode klanja, radi utilizacije.
(4) Za poslove iz stavka 2. ovoga članka plaća se naknada čiju visinu
propisuje ministar.
Članak 35.
(1) Ako nije osigurano obavljanje poslova utilizacije prema odredbama
članka 33. ovoga Zakona, higijeničarska služba jedinice lokalne samouprave
preuzima i prevozi lešine, određene nejestive nusproizvode klanja, konfiskate
i valioničke otpatke, radi neškodljivog uklanjanja na stočnom groblju,
jami grobnici ili spalionici.
(2) Higijeničarska služba mora biti organizirana i opremljena tako da
je osigurano stalno uklanjanje lešina, određenih nejestivih nusproizvoda
klanja, konfiskata i valioničkih otpadaka te da je dostupna posjednicima
životinja i drugim korisnicima.
c) Mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti
Članak 36.
(1) Ako se pojavi zarazna bolest ili znaci na temelju kojih se može
posumnjati da je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti, posjednik
životinje dužan je to odmah prijaviti Veterinarskom uredu, veterinarskoj
organizaciji, veterinarskoj stanici ili veterinarskoj ambulanti privatne
prakse.
(2) Posjednik životinje dužan je odmah ograničiti kretanje životinji
za koju posumnja da je oboljela od zarazne bolesti, ili spriječiti doticaj
ljudi i životinja s lešinom do veterinarskog pregleda i nakon pregleda
izvršiti naređene ili propisane mjere.
Članak 37.
(1) Svaki veterinarski djelatnik po saznanju dužan je Veterinarskom
uredu prijaviti pojavu sumnje na zaraznu bolest životinja.
(2) Veterinarski ured po prijavi ili saznanju o pojavi sumnje na zaraznu
bolest dužan je narediti veterinarskoj organizaciji, veterinarskoj stanici
i veterinarskoj ambulanti privatne prakse da:
1. utvrdi, da li postoji sumnja na zaraznu bolest,
2. odmah provede odgovarajuće veterinarsko-zdravstvene mjere radi sprečavanja
širenja zarazne bolesti, koje je posjednik životinje dužan odmah obaviti,
3. u slučaju sumnje na zaraznu bolest, uzme odgovarajući dijagnostički
materijal i dostavi ga na pretragu u Hrvatski veterinarski institut, njegovu
najbližu područnu jedinicu ili drugi laboratorij iz članka 40. ovoga Zakona.
(3) Smatra se da postoji sumnja na zaraznu bolest, kada se u stadu,
jatu, dvorištu, drugom mjestu i prostoru gdje životinje privremeno ili
stalno borave, pojave dva i više oboljenja ili uginuća s jednakim ili sličnim
znacima, odnosno kad životinja naglo ugine bez vidljivog uzroka.
Članak 38.
(1) Kada se utvrdi zarazna bolest ili postavi sumnja na osobito opasnu
zaraznu bolest iz članka 8. ovoga Zakona, Veterinarski ured dužan je sumnju,
odnosno utvrđenu zaraznu bolest prijaviti na propisani način Upravi.
(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka u slučaju osobito opasnih zaraznih
bolesti mora se izvršiti žurno, a može i usmeno telefonom ili na drugi
način, uz naknadnu pisanu prijavu.
(3) O pojavi zarazne bolesti ili sumnje iz stavka 1. ovoga članka, Veterinarski
ured dužan je, na svom području, izvijestiti pravne i fizičke osobe koje
obavljaju veterinarsku djelatnost i nadležnu veterinarsku službu Hrvatske
vojske.
(4) U slučaju pojave zoonoze Veterinarski ured je dužan izvijestiti
i tijelo Državne uprave nadležno za poslove zdravstva.
Članak 39.
(1) Veterinarski ured je dužan Upravi odjaviti prestanak zarazne bolesti
na propisani način te o istome izvijestiti veterinarske organizacijske,
veterinarske stanice, veterinarske ambulante privatne prakse i nadležnu
veterinarsku službu Hrvatske vojske.
(2) Smatra se da je zarazna bolest prestala kad nakon liječenja i ozdravljenja,
eutanazije, klanja ili uginuća posljednje oboljele životinje i kad nakon
provedbe završne dezinfekcije, odnosno dezinsekcije i deratizacije, protekne
najduže vrijeme inkubacije za tu zaraznu bolest.
(3) Način, postupak te oblik i sadržaj obrasca za prijavu i odjavu zarazne
bolesti, kao i znakova na osnovi kojih se može smatrati da se zarazna bolest
iz članka 8. ovoga Zakona pojavila, propisuje ministar.
Članak 40.
(1) Laboratorijsku pretragu dijagnostičkog materijala radi utvrđivanja
uzročnika osobito opasne zarazne bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, po
propisanim metodama, obavlja Hrvatski veterinarski institut.
(2) Laboratorijsku pretragu dijagnostičkog materijala radi utvrđivanja
uzročnika drugih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona po propisanim
metodama, obavlja Hrvatski veterinarski institut i drugi laboratoriji koje
za to ovlasti ravnatelj.
(3) Laboratorijske testove, način uzimanja i slanja dijagnostičkog materijala
na pretrage iz stavka 1. i 2. ovoga članka, propisuje ministar.
(4) Popis ovlaštenih pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka vodi Uprava,
a objavljuju se u "Narodnim novinama".
(5) Za poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka isplaćuje se naknada iz
sredstava Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja.
Članak 41.
(1) Kad se utvrdi zarazna bolest i dok traje opasnost od zarazne bolesti
iz članka 8. ovoga Zakona, ovisno o razini opasnosti i naravi zarazne bolesti,
nadležni veterinarski inspektor može odrediti jednu ili više od sljedećih
mjera:
1. izdvajanje i odvojeno držanje oboljele od zdravih životinja,
2. zabranu ili ograničenje kretanja životinja,
3. zabranu održavanja stočnih sajmova, izložbi, športskih natjecanja
i drugih javnih smotri, zabranu rada tržnica i dogona,
4. obavljanje trgovine životinjama na drugim mjestima,
5. zabranu ili ograničenje trgovine životinjskih proizvoda, stočne hrane
i drugih predmeta kojima se može prenijeti zarazna bolest,
6. zabranu klanja kopitara, papkara, peradi, kunića i divljači iz uzgoja,
7. zabranu, ograničenje ili povećani odstrel divljači,
8. eutanaziju ili u određenim slučajevima klanje oboljele i na zarazu
sumnjive životinje,
9. popis životinja a prema potrebi njihovo posebno označivanje,
10. zabranu ili ograničenje proizvodnje životinja na određeno vrijeme,
11. liječenje, zaštitno cijepljenje i dijagnostičku pretragu,
12. ograničenje kretanja osoba koje dolaze u doticaj sa zaraženom ili
na zarazu sumnjivom životinjom te životinjskim proizvodima koji potječu
od takove životinje,
13. zaprečivanje ulaska i izlaska ljudi i životinja na području žarišta,
zaraženo ili na zarazu sumnjivo područje,
14. kastraciju oboljele životinje,
15. obvezno umjetno osjemenjivanje i zabranu prirodnog pripusta,
16. kontumaciju i neškodljivo uklanjanje pasa i mačaka lutalica,
17. zabranu selidbe i trgovine pčelinjih društava,
18. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju predmeta, opreme, objekata,
prijevoznih sredstava te drugih mjesta, područja i površina na kojima je
boravila zaražena ili na zarazu sumnjiva životinja odnosno bili smješteni
životinjski proizvodi podrijetlom od takovih životinja,
19. zabranu izdavanja svjedodžbi o zdravstvenom stanju i podrijetlu
životinja i potvrda o zdravstvenoj ispravnosti životinjskih proizvoda te
drugih isprava propisanih ovim Zakonom,
20. sustavno suzbijanje prijenosnika zarazne bolesti,
21. osiguranje i održavanje higijenskih uvjeta u objektima za uzgoj
i proizvodnju životinja, objektima za proizvodnju, preradu, pohranu i trgovinu
životinjskih proizvoda te prijevoznim sredstvima,
22. obvezno čuvanje životinja na ispaši ili žirenju, odnosno zabranu
ispaše ili žirenja na zaraženom, ugroženom ili na zarazu sumnjivom području.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti i u slučaju neposredne
opasnosti od zarazne bolesti.
(3) Kod pojave osobito opasnih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona,
pojedine mjere iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se na području od
najmanje 20 kilometara oko žarišta zarazne bolesti, ovisno o konfiguraciji
terena, biološkim čimbenicima i načinu uzgoja životinja.
(4) U slučaju pojave osobito opasnih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga
Zakona, može se narediti privremena zabrana rada u objektima u kojima se
proizvode, prerađuju, pohranjuju i stavljaju u promet životinjski proizvodi.
(5) U slučajevima posebnih okolnosti, elementarnih nepogoda ili epizootija
većih razmjera, ministar može odrediti i druge mjere i radnje koje nisu
utvrđene ovim Zakonom, radi suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih bolesti.
Članak 42.
(1) Zaraženo ili od zarazne bolesti ugroženo područje županije ili Grada
Zagreba određuje Veterinarski ured.
(2) Ako Veterinarski ured ne odredi zaraženo ili od zarazne bolesti
ugroženo područje, to područje određuje ravnatelj.
(3) Ravnatelj određuje zaraženo ili od zarazne bolesti ugroženo područje
i u slučaju, kada se zaraženo ili od zarazne bolesti ugroženo područje
nalazi na području dviju ili više županija.
Članak 43.
Kad se pojavi zarazna bolest koja se brzo širi i koja može nanijeti
veliku gospodarsku štetu, kao i u slučajevima ugroženosti od pojave ili
pojave osobito opasne zarazne bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, Veterinarski
ured dužan je odrediti skupine veterinara i drugih djelatnika s epizootiološkog
područja, radi provođenja mjera za suzbijanje i iskorjenjivanje zarazne
bolesti, a ovisno o razini ugroženosti može zatražiti i sudjelovanje civilne
zaštite.
Članak 44.
Radi onemogućavanja unošenja, širenja i poduzimanja mjera suzbijanja
pojedinih osobito opasnih zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona, ministar
može, na prijedlog ravnatelja, zatražiti da Vlada Republike Hrvatske odredi
način sudjelovanja postrojbi Hrvatske vojske u provođenju mjera ograničenja
ili zabrane kretanja osoba i životinja za određena područja, a po potrebi
i dijelova granice Republike Hrvatske.
Članak 45.
(1) Kada na zaraženom ili ugroženom području nema dovoljan broj veterinara
za uspješno suzbijanje zarazne bolesti iz članka 43. ovoga Zakona, ravnatelj
može s drugih područja odrediti potrebit broj veterinara i drugih djelatnika
te ih uputiti na zaraženo ili ugroženo područje.
(2) Veterinari i drugi djelatnici dužni su odazvati se pozivu i sudjelovati
u radu skupina u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka i članka 43. ovoga
Zakona.
(3) Ukoliko su osobe iz stavka 2. ovoga članka u radnom odnosu imaju
pravo na naknadu plaće za vrijeme odsutnosti s rada.
(4) Osobe iz stavka 2. koje nisu u radnom odnosu imaju pravo na nagradu
čiju visinu određuje ravnatelj.
(5) Sredstva za isplatu naknada iz stavka 3. i 4. ovoga članka osiguravaju
se u Državnom proračunu.
Članak 46.
(1) Mjere eutanazije ili u određenim slučajevima prisilnog klanja zaraženih
ili na zaraznu bolest sumnjivih životinja, kao i uništavanje zaraženih
predmeta naređuje se, kad se zarazna bolest ne može uspješno i bez opasnosti
od njenog širenja suzbiti primjenom drugih mjera određenih ovim Zakonom
ili kad primjena drugih mjera za njezino suzbijanje nema gospodarskog opravdanja.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka naređuje ravnatelj ili veterinarski
inspektor kojeg za to ovlasti ravnatelj.
Članak 47.
(1) Za životinju koja je eutanazirana, zaklana ili uginula zbog provedene
naređene mjere, kao i za oštećene ili uništene predmete zbog provedbe naređenih
mjera iz članka 46. ovoga Zakona, posjednik životinje odnosno vlasnik predmeta,
ima pravo na naknadu u visini tržišne cijene, na dan izvršenja mjere.
(2) Procjenu vrijednosti životinje i predmeta iz stavka 1. ovoga članka
utvrđuje povjerenstvo koje imenuje ravnatelj, u čijem sastavu mora obvezno
biti nadležni veterinarski inspektor.
(3) Rješenje o pravu na naknadu štete i visini štete donosi ravnatelj
na prijedlog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka, u roku 60 dana od
dana izvršenja mjere iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 48.
Posjednik životinje odnosno vlasnik predmeta nema pravo na naknadu štete
iz članka 47. stavka 1. ovoga Zakona:
1. ako pojavu zarazne bolesti nije odmah prijavio i sa životinjom postupio
na način propisan odredbom članka 36. ovoga Zakona,
2. ako nije poduzeo propisane ili naređene mjere za sprečavanje i suzbijanje
zarazne bolesti propisane ovim Zakonom,
3. ako dopremi životinju iz nezaraženog u zaraženo ili ugroženo područje
ili iz zaraženog i ugroženog u nezaraženo područje,
4. ako promet životinja obavlja suprotno odredbama članka 52., 53.,
54. i 55. ovoga Zakona,
5. ako se zarazna bolest životinja pojavila kod uvoza ili za vrijeme
trajanja karantene uvezene životinje,
6. ako se zarazna bolest životinja pojavila za vrijeme pašarenja i žirenja
na zabranjenim površinama, odnosno ako se zarazna bolest pojavila zbog
nepoštivanja naređene mjere obveznog čuvanja životinja na ispaši ili žirenju,
7. za psa eutanaziranog u tijeku provođenja mjera iz članka 17. stavka
6. ovoga Zakona,
8. ako je kod pčela oboljelih od pčelinje kuge tijek bolesti stariji
od dva mjeseca.
Članak 49.
Službene osobe nadležne policijske uprave na zaraženom ili ugroženom
području, u granicama svoje ovlasti, pružaju nadležnom Veterinarskom uredu,
na njegov zahtjev, pomoć pri zaprečavanju zaraženih mjesta i područja,
ograničenju prometa životinja, zabrani kretanja životinja i osoba na zaraženom
području, kao i pri provedbi drugih mjera za zaštitu zdravlja životinja
od zaraznih bolesti.
Članak 50.
Veterinarsla služba Hrvatske vojske poduzima mjere za sprečavanje i
suzbijanje zaraznih bolesti kod životinja koje služe potrebama Hrvatske
vojske i o pojavi zarazne bolesti, poduzetim mjerama i prestanku zarazne
bolesti izvješćuje nadležni Veterinarski ured.
Članak 51.
(1) Zaštita zdravlja životinja od drugih bolesti provodi se:
1. poduzimanjem mjera propisanih ovim Zakonom,
2. primjenom znanstveno utvrđenih spoznaja i praktično provjerenih vještina
u ustanovljavanju, liječenju i suzbijanju bolesti.
(2) Pod drugim bolestima životinja, podrazumijevaju se sve ostale zarazne
i nametničke bolesti životinja, te organske bolesti koje ugrožavaju zdravlje
životinja i posredno, preko životinjskih proizvoda i zdravlje ljudi.
III. VETERINARSKO-ZDRAVSTVENA PREVENTIVA U PROMETU I PROIZVODNJI
1. Inspekcija životinja i životinjskih proizvoda u
unutarnjem prometu
Članak 52.
(1) U unutarnjem prometu posjednik životinja dužan je za kopitare, papkare,
perad, kuniće, ribe iz ribnjaka i uzgajališta, pošiljke puževa, pčele,
divljač, pse i mačke imati i na zahtjev ovlaštene osobe pokazati svjedodžbu
o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje (u daljnjem tekstu:
svjedodžba.)
(2) Posjednik životinja iz stavka 1. ovoga članka mora imati svjedodžbu
u svim slučajevima kada se životinje otpremaju izvan epizootiološkog područja,
kao i u slučajevima:
1. za kopitare i papkare:
- ako nema stalno prebivalište,
- ako prodaje ili na drugi način otuđuje životinju,
- ako životinje otprema na sezonsku ispašu, sajam, dogon, tržnicu i
druga prodajna mjesta, izložbu, športska natjecanja i druge javne smotre,
- ako životinju otprema na klanje,
2. za perad, kuniće i divljač:
- ako ih otprema u klaonicu radi klanja,
- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje peradi)
ili otprema na sajam ili tržnicu,
3. za žive ribe iz ribnjaka i uzgajališta:
- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje ribe)
ili otprema na sajam ili tržnicu,
4. za pošiljke puževa ako ih prodaje,
5. za pčele:
- ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje,
- ako ih otprema na sezonsku ispašu,
6. za pse i mačke osim u slučaju iz stavka 1. članka 54. ovoga Zakona:
- ako ih prodaje, otprema na sajam, izložbe ili druge javne smotre.
(3) Svjedodžba je javna isprava koja sadrži podatke o posjedniku životinje
te identitetu, (obveznoj oznaci), podrijetlu i zdravstvenom stanju životinje.
(4) Svjedodžbom se potvrđuje da u mjestu podrijetla ili boravka životinja
iz stavka 1. ovoga članka nije utvrđeno postojanje zaraznih bolesti koje
se mogu prenijeti tim životinjama; da su životinje obuhvaćene provedbom
naređenih mjera na temelju članka 12. ovoga Zakona za otkrivanje i sprečavanje
zaraznih bolesti; da su životinje za klanje obuhvaćene programom sustavnih
pretraga na rezidue, kao i da je kod životinja za klanje koje su bile liječene
ili preventivno obrađivane drugim farmakološkim sredstvima, istekla propisana
karencija.
(5) Svjedodžba se ne smije izdati ako je u mjestu podrijetla životinja
iz stavka 1. ovoga članka utvrđeno postojanje zarazne bolesti koja se može
prenijeti tom vrstom životinja.
(6) Za izdavanje svjedodžbe plaća se naknada u skladu s odredbama ovoga
Zakona.
Članak 53.
(1) Svjedodžbu izdaje ovlašteni veterinar određen ovim Zakonom.
(2) O izdanim svjedodžbama vodi se upisnik.
(3) Svjedodžba se izdaje samo na osnovi dokaza o izvršenim naređenim
mjerama te dijagnostičkim i drugim pretragama.
(4) Obrazac svjedodžbe, način postupanja s izdanim svjedodžbama te sadržaj,
oblik i način vođenja upisnika i ostale dokumentacije o izdanim svjedodžbama,
kao i visinu naknada za izdane svjedodžbe, propisuje ministar.
Članak 54.
(1) Za pse i mačke u pratnji posjednika u unutarnjem ili međunarodnom
prometu, ili kod privremene promjene mjesta boravka, posjednik životinje
ne mora imati svjedodžbu iz članka 52. stavka 2. ovoga Zakona već može
raspolagati s ovjerovljenom Internacionalnom svjedodžbom o cijepljenju.
(2) Internacionalnu svjedodžbu o cijepljenju za pse i mačke, mogu izdati
veterinarske organizacije i veterinari privatne prakse, u skladu s odredbama
ovoga Zakona.
(3) Ovjeru i unos podataka za obvezno cijepljenje i registraciju pasa
i mačaka obavljenu na temelju odredbi članka 12. ovoga Zakona, te ovjeru
tih podataka za pse i mačke u pratnji posjednika životinja, u unutarnjem
i međunarodnom prometu, u predviđenom i određenom obrascu međunarodne svjedodžbe
(certifikata) u sastavu Internacionalne svjedodžbe o cijepljenju, obavlja
ovlaštena veterinarska organizacija na osnovi dokaza o izvršenom obveznom
cijepljenju u propisanom roku.
(4) O izdanim Internacionalnim svjedodžbama o cijepljenju iz stavka
2. ovoga članka vodi se upisnik.
(5) Obrazac Internacionalne svjedodžbe o cijiepljenju za pse i mačke
te oblik i način vođenja upisnika, propisuje ministar.
a) Veterinarsko-sanitarni pregledi i kontrola u
unutarnjem prometu
Članak 55.
(1) Utovar, pretovar i istovar pošiljaka životinja, životinjskih proizvoda,
lešina, životinjskih proizvoda namijenjenih utilizaciji ili neškodljivom
uklanjanju i otpadne životinjske tvari, koje se otpremaju prijevoznim sredstvom
te kopitari i papkari, koji se kreću izvan epizootiološkog područja određenog
ovim Zakonom, podliježu obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu.
(2) Pošiljatelj pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je prijaviti
utovar ili pretovar pošiljaka nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji
najkasnije 24 sata prije utovara odnosno pretovara.
(3) Primatelj pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je prijaviti
istovar tih pošiljaka nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji neposredno
nakon prispjeća pošiljke.
(4) Nakon veterinarsko-zdravstvenog pregleda, pri utovaru pošiljaka
iz stavka 1. ovoga članka, izdaje se veterinarsko-zdravstvena potvrda o
podrijetlu i zdravstvenom stanju pošiljke.
(5) Za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe iz odobrenih ribnjaka
i uzgajališta, pošiljke puževa, pčele, te za živu divljač, pse i mačke
ne izdaje se veterinarsko-zdravstvena potvrda, već se na svjedodžbi iz
stavka 1. članka 52. ovoga Zakona, potvrđuje da je izvršen obvezni veterinarsko-zdravstveni
pregled pri utovaru.
(6) Oblik i sadržaj prijave iz stavka 2. i 3. i potvrde iz stavka 4.
i 5. ovoga članka propisuje ministar.
Članak 56.
1) Zabranit će se utovar ili pretovar pošiljke iz stavka 1. članka 55.
ovoga Zakona, ili otprema kopitara i papkara pješice, ako se pri obveznom
veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli utvrdi: da je pošiljka zaražena
ili se sumnja da je zaražena (nekom zaraznom bolešću) ili da potječe iz
zaraženog područja; da se za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe iz
odobrenih ribnjaka i uzgajališta, pošiljku puževa, pčele, divljač te pse
i mačke, u propisanim slučajevima, ne posjeduje svjedodžbu ili da prijevozno
sredstvo odnosno pošiljka ne udovoljava propisanim higijensko-tehničkim
i veterinarsko-zdravstvenim uvjetima.
(2) Zabranit će se promet i istovar pošiljke iz stavka 1. ovoga članka,
ako se pri obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli utvrdi:
da se za pošiljku ne raspolaže sa svjedodžbom ili drugom propisanom ispravom,
da svjedodžba ili druga propisana isprava ima nedostatke, da je nepravilno
popunjena i ovjerena, nečitka, ne omogućava identifikaciju životinja ili
životinjskih proizvoda, da je izdana od neovlaštene osobe, da nije izvršena
ili nije ispravno izvršena ovjera utovara za životinje ili da je pošiljka
dopremljena iz područja s nepovoljnom epizootiološkom situacijom.
Članak 57.
(1) Veterinarski inspektor određen ovim Zakonom, kada utvrdi da je u
promet stavljena pošiljka suprotno odredbama članka 52., 53., 54. i 55.
ovoga Zakona, a životinje ne pokazuju sumnju odnosno znakove zarazne bolesti,
kao i da životinje i životinjski proizvodi ne potječu iz zaraženog ili
na zarazu sumnjivog područja, naredit će da se na trošak vlasnika pošiljke:
1. izvrši istovar životinja koje ne pokazuju sumnju ili znakove poremećaja
zdravlja i njihovo stavljanje u karantenu, uz određivanje mjesta i uvjeta
karantene, odnosno mjesta i uvjeta za privremenu pohranu ako se radi o
proizvodima životinjskog podrijetla, te vrstu pregleda i dijagnostičkih
pretraga,
2. da se životinje, ako se ne raspolaže s prikladnim karantenskim objektom
ili je takovo rješenje jeftinije, a ne postoje razlozi za zabranu klanja,
upute u najbližu klaonicu.
(2) Kada veterinarski inspektor određen ovim Zakonom utvrdi, da je u
promet stavljena pošiljka suprotno odredbama članka 56. stavka 1. ovoga
Zakona, za koju se pri obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli
utvrdi da potječe iz zaraženog područja, da postoji sumnja na zaraznu bolest
ili je zaražena zaraznom bolešću kod koje klanje nije dozvoljeno, naredit
će eutanaziju životinja, utilizaciju ili neškodljivo uklanjanje lešina,
odnosno utilizaciju ili neškodljivo uklanjanje životinjskih proizvoda,
konfiskata ili otpadne životinjske tvari, na trošak vlasnika pošiljke.
Članak 58.
(1) Pri prijevozu željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima cestovnog
prijevoza, dopušten je utovar, pretovar ili istovar pošiljke životinja
samo na željezničkim kolodvorima ili pomorskim, riječnim i zrakoplovnim
lukama, ili drugim mjestima za utovar i istovar životinja u cestovnom prijevozu,
koja udovoljavaju propisanim uvjetima.
(2) Način utovara, pretovara i istovara, uvjete kojima mora udovoljavati
prijevozno sredstvo te higijensko-tehničke uvjete kojima moraju udovoljavati
pošiljke iz stavka 1. ovoga članka, propisuje ministar.
(3) Uvjete kojima moraju udovoljavati kolodvori, riječne, pomorske i
zrakoplovne luke te mjesta za utovar i istovar životinja u cestovnom prijevozu
iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje
ministra pomorstva, prometa i veza.
Članak 59.
(1) Prijevozna sredstva kojima se otpremaju pošiljke iz članka 55. ovoga
Zakona, fizičke odnosno pravne osobe koje obavljaju prijevoz moraju nakon
istovara očistiti i dezinficirati pod veterinarsko-zdravstvenom kontrolom,
a u slučajevima koje odredi veterinarski inspektor i prije utovara.
(2) O izvršenoj dezinfekciji prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga
članka ovlašteni veterinar pod čijom je kontrolom dezinfekcija izvršena,
izdaje potvrdu.
(3) Način dezinfekcije prijevoznih sredstava iz stavka 1. te obrazac
potvrde iz stavka 2. ovoga članka, propisuje ministar.
Članak 60.
(1) Posjednici životinja i životinjskih proizvoda te fizičke ili pravne
osobe koje obavljaju prijevoz moraju imati i na zahtjev veterinarskog inspektora
određenog ovim Zakonom predočiti svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu
ispravu.
(2) Fizičke, odnosno pravne osobe koje obavljaju prijevoz i službene
osobe nadležne policijske uprave, dužne su prijaviti prometnu nezgodu u
tijeku prijevoza životinja i životinjskih proizvoda nadležnom Veterinarskom
uredu, najbližoj veterinarskoj stanici, odnosno veterinarskoj ambulanti
ili ambulanti privatne prakse.
(3) Veterinarska stanica ili veterinarska ambulanta ili ambulanta privatne
prakse, dužni su osigurati veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama,
te o postupku i poduzetim mjerama žurno izvijestiti Veterinarski ured i
ovlaštenu veterinarsku organizaciju na području, koji će narediti mjere
za osiguranje životinjskih proizvoda i organizirati prijevoz povrijeđenih
i uginulih životinja.
(4) Troškove pružanja veterinarskih usluga i provođenja mjera iz stavka
3. ovoga članka snosi posjednik životinja ili posjednik životinjskih proizvoda.
Članak 61.
(1) Veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrolu utovara, istovara i
pretovara pošiljaka životinja i životinjskih proizvoda namijenjenih Hrvatskoj
vojsci obavlja veterinarski inspektor Hrvatske vojske.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, veterinarsko zdravstvene
preglede može, po ovlaštenju Hrvatske vojske, obavljati i ovlašteni veterinar
određen ovim Zakonom.
(3) Ustrojstvo i rad veterinarske inspekcije u Hrvatskoj vojsci te obrazac
iskaznice i izgled znaka vojnog veterinarskog inspektora u Hrvatskoj vojsci,
propisuje ministar obrane uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra.
Članak 62.
(1) Službene osobe policijskih uprava u granicama svojih nadležnosti
kontroliraju da li posjednici životinja i životinjskih proizvoda imaju
svjedodžbu ili potvrdu ili drugu propisanu ispravu za pošiljke koje otpremaju
prijevoznim sredstvom ili za životinje koje se kreću.
(2) Ako se pri kontroli iz stavka 1. ovoga članka utvrdi, da posjednici
životinja i životinjskih proizvoda, nemaju svjedodžbu odnosno potvrdu ili
drugu propisanu ispravu, da životinje nisu označene, ili da životinje i
životinjski proizvodi potječu iz zaraženog ili ugroženog područja, službene
osobe policijske uprave će takve pošiljke zadržati i o tome izvijestiti
nadležni Veterinarski ured ili najbližu ovlaštenu veterinarsku organizaciju.
b) Veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrola u prometu
preko granice Republike Hrvatske
Članak 63.
(1) Uvoz, izvoz i provoz pošiljaka, životinja, životinjskih proizvoda
i drugih pošiljaka (roba) koje sadrže sastojke životinjskog podrijetla,
sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, jaja za nasad,
životinjske hrane uključujući i poljoprivredne prehrambene proizvode i
stelju, sirovina i aditiva što služe za proizvodnju životinjske hrane,
pošiljaka veterinarskih lijekova i drugih predmeta kojima se može prenositi
zarazna bolest ili ugroziti zdravlje ljudi i životinja, dopušteni su samo
na određenim graničnim prijelazima (u daljnjem tekstu: Granični veterinarski
prijelazi).
(2) Veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrolu na graničnim veterinarskim
prijelazima, obavlja granični veterinarski inspektor.
(3) Veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrola iz stavka 2. ovoga članka
primjenjuju se na životinje i proizvode životinjskoga podrijetla radi zaštite
zdravlja ljudi i životinja te kontrole objekata, robe ili prijevoznih sredstava,
koji mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti životinja.
(4) U veterinarsku kontrolu iz stavka 3. ovoga članka može se uključiti
i kontrola koja se odnosi na kakvoću i kontrolu radi očuvanja ugroženih
vrsta životinja.
(5) Granične prijelaze iz stavka 1. ovoga članka, određuje ministar.
Članak 64.
(1) Kopitari i papkari moraju biti pojedinačno i trajno označeni ovim
Zakonom propisanim oznakama, a kontejneri, palete, paketi i stokinete s
proizvodima, ili spremnici sa živom ribom i ambalaža s utovarenim žabama,
puževima, rakovima, pijavicama i mekušcima, moraju biti označeni, na temelju
ovoga Zakona, propisanom etiketom s otisnutim žigom veterinarske inspekcije
i veterinarskim kontrolnim brojem odobrenog objekta u kojemu su proizvedeni,
pakirani ili iz kojega su otpremljeni.
(2) Pošiljke iz stavka 1. ovoga članka podliježu obveznom veterinarsko-zdravstvenom
pregledu i kontroli graničnog veterinarskog inspektora na graničnom prijelazu.
(3) Iznimno, veterinarskoj kontroli ne podliježu proizvodi u prtljazi
putnika ili koji se šalju u paketima, mase manje od jednog kilograma, namijenjeni
osobnoj potrošnji ako su podrijetlom iz zemalja ili područja zemalja iz
kojih nije zabranjen uvoz i provoz.
(4) Kada se radi o pojavi opasne zarazne bolesti u nekoj zemlji, veterinarskoj
kontroli podliježe i prtljaga putnika i prtljaga osoblja prijevoznog sredstva,
koja se unosi iz te zemlje.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka putnici i osoblje prijevoznoga
sredstva dužni su svoju robu prijaviti graničnom veterinarskom inspektoru
da bi se proveo postupak veterinarske kontrole.
Članak 65.
(1) Pravne osobe pomorskog i riječnog prometa, plovidbeni agenti, granični
željeznički kolodvori, prijevoznici ili korisnici robe iz stavka 1. članka
63. ovoga Zakona, moraju graničnom veterinarskom inspektoru podnijeti zahtjev,
na propisanom obrascu, za veterinarsku kontrolu pošiljke, odmah nakon njenog
prispjeća na granični prijelaz.
(2) Pri uvozu, izvozu i provozu pošiljaka iz stavka 1. članka 63. ovoga
Zakona, pošiljke mora pratiti propisana međunarodna svjedodžba o zdravlju
odnosno zdravstvenoj ispravnosti pošiljke (u daljnjem tekstu: međunarodna
svjedodžba (certifikat)), koja sadrži podatke o podrijetlu, identitetu,
odredištu, prijevoznom sredstvu i zdravlju životinja odnosno zdravstvenoj
ispravnosti proizvoda, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
(3) Međunarodna svjedodžba iz stavka 2. ovoga članka, mora biti izvorna,
sačinjena na dan otpreme pošiljke, za jednu vrstu životinja i proizvoda,
za jednog primatelja i ovjerovljena na propisan način, označena serijskim
brojem, obvezno pisana na hrvatskom jeziku i jeziku zemlje podrijetla,
odnosno jeziku zemlje krajnjeg odredišta pošiljke, a za pošiljke u provozu
može biti pisana i na engleskom i drugim jezicima službeno prihvaćenim
u međunarodnom prometu.
(4) Iznimno od odredbe iz stavka 3. ovoga članka može se koristiti ovjerovljena
i označena preslika izvorne međunarodne svjedodžbe (certifikata), kada
se pošiljka, u cijelosti ili dijelovima, upućuje iz carinskog ili drugog
skladišta, gdje je bila privremeno pohranjena pod nadzorom graničnog veterinarskog
inspektora i carinskim nadzorom.
(5) Obrazac zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
Članak 66.
(1) Uvezene pošiljke životinja, životinjskih proizvoda i druge pošiljke
roba koje sadrže sastojke životinjskog podrijetla, pošiljke sjemena za
umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, jaja za nasad, životinjske
hrane uključujući i poljoprivredne prehrambene proizvode i stelju, sirovina
i aditiva što služe za proizvodnju životinjske hrane, podliježu pri istovaru
i pretovaru, obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli.
(2) Obveznom veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli pri utovaru
i pretovaru podliježu pošiljke iz stavka 1. ovoga članka namijenjene izvozu
ili provozu.
(3) Za utovarenu pošiljku iz stavka 2. ovoga članka međunarodnu svjedodžbu
(certifikat) izdaje ovlašteni veterinar određen ovim Zakonom, koji je obavio
pregled.
(4) Odredbe članka 55. i 56. ovoga Zakona primjenjuju se pri izvozu
i uvozu pošiljaka iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(5) Način utovara, pretovara i istovara pošiljaka iz stavka 1. i 2.
ovoga članka i obrazac međunarodne svjedodžbe (certifikata) iz stavka 3.
ovoga članka propisuje ministar.
Članak 67.
(1) Pošiljke iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona namijenjene izvozu,
uvozu i provozu, na graničnim prijelazima u slučaju potrebe, pretovaruju
se i pohranjuju pod veterinarsko-zdravstvenom kontrolom graničnog veterinarskog
inspektora.
(2) Za pošiljke iz stavka 1. ovoga članka, granični veterinarski inspektor
ovjerava međunarodnu svjedodžbu (certifikat) izdanu pri utovaru pošiljke,
navodeći razloge pretovara i pohrane, vrijeme i uvjete pohrane te oznake
prijevoznog sredstva.
(3) Objekti za smještaj životinja i životinjskih proizvoda na graničnim
prijelazima moraju udovoljavati uvjetima koje propisuje ministar.
Članak 68.
(1) Pošiljke životinja, životinjskih proizvoda, i druge pošiljke roba
koje sadrže sastojke životinjskog podrijetla, pošiljke sjemena za umjetno
osjemenjivanje i embrija, jaja za nasad, životinjske hrane, sirovina i
aditiva što služe za proizvodnju životinjske hrane te predmeta kojima se
može prenositi zarazna bolest ili ugroziti zdravlje, mogu se uvoziti i
provoziti na temelju rješenja Uprave, kojim se utvrđuje da ne postoje veterinarsko-zdravstvene
smetnje za uvoz i provoz tih pošiljaka, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2) Veterinarski lijekovi se mogu uvoziti na temelju rješenja Uprave
kojim se utvrđuje da je udovoljeno propisanim uvjetima za stavljanje veterinarskog
lijeka u promet na teritoriju Republike Hrvatske.
(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, rješenje Uprave nije
potrebno za određene životinjske proizvode koji ne predstavljaju opasnost
za prijenos zaraznih bolesti.
(4) Uvoz i provoz pošiljaka iz stavka 3. ovoga članka odobrava rješenjem
granični veterinarski inspektor ako pošiljka udovoljava propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima.
(5) Neće se dopustiti uvoz i provoz pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka
ako u zemlji izvoznici ili zemljama kroz koje se pošiljka provozi, postoji
zarazna bolest, odnosno ako postoji opasnost da se zarazna bolest unese
u Republiku Hrvatsku.
(6) Neće se dopustiti uvoz proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih
ljudskoj prehrani iz stavka 1. i 3. ovoga članka ukoliko nisu proizvedeni
u izvoznim objektima ili objektima koje, uz suglasnost nadležnih tijela
države podrijetla, u posebnom postupku odobrava ministar.
(7) Rješenjem iz stavka 1. i 4. ovoga članka može se obvezati uvoznika
da naknadno podvrgne određenim laboratorijskim i dijagnostičkim ispitivanjima
i drži u karanteni pošiljke životinja, odnosno privremeno pohrani i podvrgne
laboratorijskim ispitivanjima, pošiljke životinjskih proizvoda, druge pošiljke
robe sa sastojcima životinjskog podrijetla, životinjsku hranu, sirovine
i aditive koji služe za proizvodnju životinjske hrane i predmete kojima
se može prenijeti zarazna bolest ili ugroziti zdravlje te narediti i druge
mjere.
(8) Za uvezene pošiljke i pošiljke u provozu iz stavka 1. i 4. ovoga
članka granični veterinarski inspektor izdaje popratnicu na propisanom
obrascu i zahtijeva izvješće o prispjeću pošiljke na odredište ili izlazni
granični prijelaz.
(9) Mjesto privremene pohrane za provedbu karantenskih mjera te vrstu
i način ispitivanja za proizvode iz stavka 6. ovoga članka određuje Uprava.
(10) Pošiljke životinjskih proizvoda iz stavka 3. ovoga članka određuje
ministar.
Članak 69.
(1) Uvezene životinje, uvoznik mora poslije uvoza držati u karanteni
određenoj u rješenju iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona radi obavljanja
dijagnostičkih i laboratorijskih ispitivanja i utvrđivanja zdravstvenog
stanja.
(2) Mjesto i objekt karantene, na temelju potvrde veterinarskog inspektora
u Veterinarskom uredu o udovoljavanju propisanim uvjetima te vrstu i način
dijagnostičkih i laboratorijskih ispitivanja te druge uvjete držanja u
karanteni određuje Uprava.
(3) Za životinje koje se uvoze radi sudjelovanja na športskim natjecanjima,
vježbama, izložbama i sajmovima te pse i mačke koji se privremeno uvoze
u pratnji posjednika na vrijeme od najviše 30 dana, kao i za kopitare,
papkare, perad i kuniće koji se uvoze radi neposrednog privođenja klanju,
može se odrediti da ne moraju biti u karanteni, ako je epizootiološka situacija
u zemlji izvoznici takva da ne prijeti opasnost od unošenja zaraznih bolesti
životinja.
(4) Životinje iz stavka 3. ovoga članka uvezene radi klanja, mora se
zaklati najkasnije tri dana nakon prijelaza granice Republike Hrvatske,
a mogu se klati samo u klaonicama koje udovoljavaju posebnim uvjetima iz
članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) Uvjete kojima moraju udovoljavati karantenski objekti i vrijeme
trajanja karantene propisuje ministar.
Članak 70.
(1) Carinarnica odnosno carinska ispostava ne može obaviti carinski
postupak niti carinjenje pošiljke koja podliježe veterinarsko-zdravstvenom
pregledu i kontroli, dok granični veterinarski inspektor ne utvrdi zdravstveno
stanje odnosno zdravstvenu ispravnost pošiljke i odobri njen uvoz, izvoz
ili provoz.
(2) Prijevoznici koji obavljaju prijevoz željeznicom, brodom, zrakoplovom
ili sredstvima cestovnog prijevoza i granična carinarnica dužni su o svakoj
prispjeloj pošiljci iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona odmah izvijestiti
graničnu veterinarsku inspekciju.
(3) Troškove nastale zbog primjene mjera pri uvozu, izvozu i provozu
pošiljaka iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona, troškove karantene i produžene
karantene kao i troškove nastale primjenom mjera u karanteni te troškove
nastale zadržavanjem, vraćanjem, prenamjenom i uništavanjem pošiljke, plaća
uvoznik, izvoznik, prijevoznik ili korisnik pošiljke.
Članak 71.
(1) Za pošiljke životinjskih proizvoda, drugih roba koje sadrže sastojke
životinjskog podrijetla, za pošiljke životinjske hrane, sirovina i aditiva
što služe za proizvodnju životinjske hrane, veterinarskih lijekova i predmeta
kojima se mogu prenositi zarazne bolesti ili ugroziti zdravlje ljudi i
životinja, koje se uvoze u slobodne zone ili se privremeno skladište u
carinska, konsignacijska i druga skladišta za neocarinjenu robu u Republici
Hrvatskoj, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.
(2) Robe iz stavka 1. ovoga članka nalaze se pod nadzorom graničnog
veterinarskog inspektora.
(3) Proizvodi iz stavka 1. ovoga članka u slobodnim zonama pakiraju
se, prerađuju i dorađuju, pod veterinarsko-zdravstvenom kontrolom i nadzorom
graničnog veterinarskog inspektora.
(4) Troškove izlaska graničnog veterinarskog inspektora radi pregleda
utovara i istovara robe u skladištu i smjestištu iz stavka 1. ovoga članka
izvan mjesta u kojem je sjedište granične veterinarske inspekcije, naplaćuje
se od podnositelja zahtjeva u iznosu koji određuje ministar.
(5) Objekti u slobodnim zonama i konsignacijska skladišta iz stavka
1. ovoga članka moraju udovoljavati uvjetima propisanim u članku 19. i
25. ovoga Zakona.
Članak 72.
(1) Službene osobe policijskih uprava i carinarnica, u granicama svojih
nadležnosti, sprečavat će nedopušteni prijelaz životinja i pošiljaka iz
članka 68. stavka 1. ovoga Zakona izvan utvrđenih graničnih veterinarskih
prijelaza.
(2) Pošiljke iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona te kopitare i papkare
koji izvan određenog graničnog veterinarskog prijelaza prijeđu na teritorij
Republike Hrvatske, službene osobe iz stavka 1. ovoga članka odmah će predati
Veterinarskom uredu na čijem su području pošiljke otkrivene ili uhvaćene.
(3) S pošiljkama i životinjama iz stavka 1. i 2. ovoga članka postupat
će se u skladu s odredbama ovoga Zakona ako međunarodnim ugovorom nije
drukčije određeno.
2. Inspekcija životinja za klanje i proizvoda životinjskog
podrijetla namijenjenih prehrani ljudi
Članak 73.
(1) Životinje za klanje podliježu veterinarsko-zdravstvenom pregledu
i kontroli prije klanja, osim u slučaju klanja iz nužde.
(2) Posjednik klaonice obvezan je prijaviti klanje životinja nadležnoj
ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji najkasnije 24 sata prije početka
klanja, osim u slučaju klanja iz nužde koje se obavlja izvan klaonice.
(3) Veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli poslije klanja životinja
iz članka 2. točke 2. ovoga Zakona, a divljači nakon odstrijela, podliježu
njihovi trupovi i dijelovi trupa i meso.
(4) Ovlaštenik prava lova, obvezan je odstrijeljenu divljač prijaviti
nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji u roku od 12 sati nakon
odstrijela, radi obavljanja pregleda i kontrole iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Pregled i kontrola iz stavka 3. ovoga članka uključuje i mesne proizvode,
mlijeko, jaja, med, ribe, rakove, školjke, puževe i žabe te proizvode od
mlijeka, jaja, meda, ribe, rakova, školjaka, puževa i žaba u proizvodnji,
pohrani i prometu.
(6) Veterinarsko-zdravstvenim pregledom i kontrolom iz stavka 1., 3.
i 4. ovoga članka utvrđuje se zdravstvena ispravnost proizvoda životinjskoga
podrijetla namijenjenih prehrani ljudi, koji se potom obilježavaju na propisani
način.
(7) Rezultat veterinarsko zdravstvenog pregleda i kontrole iz stavka
1. i 3. ovoga članka je konačan u upravnom postupku, za njega je odgovoran
ovlašteni veterinar, odnosno ovlašteni veterinari određeni ovim Zakonom,
u slučaju timskog obavljanja pregleda i kontrole.
(8) Pregledu i kontroli iz stavka 3. ovoga članka podliježu i objekti
iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona te sirovine, aditivi, dodatni sastojci,
materijali za pakiranje i ostali pomoćni materijali, koji se koriste u
proizvodnji ili preradi proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih
prehrani ljudi putem javne potrošnje.
(9) Pregled i kontrola iz stavka 1., 3. i 5. ovoga članka uključuje
i laboratorijske pretrage na rezidue te ostale onečišćivače biološkoga
i kemijskoga podrijetla, škodljive za ljudsko zdravlje.
(10) Pregled i kontrola iz stavka 1., 3., 5. i 9. ovoga članka uključuje
i kontrolu koja se odnosi na kakvoću, kao i tehničke normative i druge
propise, ukoliko je to posebnim zakonom propisano.
(11) O pregledu i kontroli iz ovoga članka, ovlaštena veterinarska organizacija
vodi službenu evidenciju.
Članak 74.
(1) Veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli iz članka 73. ovoga
Zakona ne podliježe klanje svinja, ovaca, koza, peradi, kunića i uzgojene
divljači, kada te životinje ne pokazuju znakove poremećenog zdravlja i
kada je meso podrijetlom od navedenih vrsta životinja, kao i mesni proizvodi
dobiveni njegovom obradom i preradom, namijenjeno potrošnji u vlastitom
domaćinstvu.
(2) Klanje kopitara i goveda, bez obzira da li pokazuju ili ne pokazuju
znakove poremećenog zdravlja, kada je meso podrijetlom od navedenih vrsta
životinja namijenjeno potrošnji u vlastitom domaćinstvu, podliježe veterinarsko-zdravstvenom
pregledu i kontroli iz članka 73. ovoga Zakona.
(3) Veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli iz članka 73. ovoga
Zakona ne podliježe obrada mlijeka i proizvodnja mliječnih proizvoda, jaja
i meda, kada su ti proizvodi namijenjeni prehrani ljudi putem potrošnje
u vlastitom domaćinstvu.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka mliječni proizvodi, jaja
i med namijenjeni javnoj potrošnji i prodaji na tržnicama, podliježu veterinarsko-zdravstvenom
pregledu i kontroli iz članka 73. stavka 5. ovoga Zakona.
Članak 75.
(1) Klanje životinja koje očituju ili se sumnja da pokazuju znakove
poremećaja zdravstvenog stanja podliježe veterinarsko-zdravstvenom pregledu
i kontroli iz članka 73. ovoga Zakona, i u slučaju kada je njihovo meso
namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu.
(2) U slučaju klanja iz stavka 1. ovoga članka te u slučaju klanja iz
nužde, posjednik životinje mora imati propisanu veterinarsku uputnicu za
njihovu otpremu u klaonicu.
(3) Posjednik klaonice obvezan je primiti na klanje bolesnu životinju
ili na obradu iz nužde zaklanu životinju, samo uz predočenje uputnice iz
stavka 2. ovoga članka.
(4) Način obavljanja veterinarsko-zdravstvenog pregleda i kontrole životinja
i proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi, iz članka
73., 74. i 75. ovoga Zakona, te način vođenja službene evidencije iz članka
73. stavka 1.. i obrasce uputnica iz stavka 2. ovoga članka, propisuje
ministar.
Članak 76.
(1) Klanje životinja iz članka 2. točke 2. ovoga Zakona; rasijecanje
i obrada mesa, ribe, rakova, školjaka, puževa i žaba; preradba mesa, ribe,
mlijeka, jaja, meda i ostalih proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih
prehrani ljudi putem javne potrošnje; hlađenje, zamrzavanje, uskladištenje,
i promet navedenih proizvoda; dopušteno je samo u objektima iz članka 19.
stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, klanje životinja dopušteno
je i izvan klaonice, samo u slučaju klanja iz nužde koje nije moguće obaviti
u klaonici.
(3) Klanje kopitara i papkara oboljelih od bolesti zbog kojih klanje
nije zabranjeno, dopušteno je samo u klaonici, bez obzira da li je njihovo
meso namijenjeno javnoj potrošnji ili potrošnji u vlastitom kućanstvu.
Članak 77.
Životinje, životinjski proizvodi, meso te druge sirovine, aditivi i
dodatni sastojci koji služe u proizvodnji proizvoda životinjskog podrijetla
namijenjenih prehrani ljudi, koji su nakon propisanog veterinarsko-zdravstvenog
pregleda i kontrole, utvrđeni zdravstveno ili higijenski neispravnim, moraju
se na propisani način obilježiti, zaplijeniti i neškodljivo ukloniti, odnosno
podvrći postupku utilizacije.
Članak 78.
(1) Posjednici životinja, veterinarski djelatnici te proizvođači životinjskih
proizvoda, moraju se pridržavati propisanih preventivnih mjera i određenih
rokova karencije, prilikom uporabe lijekova i drugih tvari koje se mogu
prenijeti na životinjske proizvode, kako bi se spriječila pojava nedopuštenih
rezidua.
(2) Proizvodi životinjskoga podrijetla namijenjeni prehrani ljudi, koji
sadrže ili sadrže u količinama većim od dopuštenih, rezidue i druge onečišćivače
škodljive za ljudsko zdravlje ne smiju se stavljati u promet za javnu potrošnju.
(3) Maksimalno dopuštene količine rezidua i drugih onečišćivača u izlučevinama
i tjelesnim tekućinama živih životinja, organima i tkivima zaklanih životinja
i mesu, te sustav uzimanja uzoraka, laboratorijske metode i ciljna tkiva
za njihovo određivanje, propisuje ministar.
(4) Radi zaštite javnoga zdravlja monitoring program sustavnoga praćenja
rezidua i drugih za ljudsko zdravlje škodljivih onečišćivača, u proizvodima
životinjskoga podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi, propisuje
ministar.
Članak 79.
U područjima koja su proglašena zaraženima trihinelozom, ravnatelj može
narediti obvezno klanje svinja u klaonici ili obvezan veterinarsko-zdravstveni
pregled svinja i u slučaju kada je njihovo meso i mesni proizvodi dobiveni
njegovom preradom, namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu.
IV. VETERINARSKA ZAŠTITA DOBROBITI ŽIVOTINJA
Članak 80.
(1) Zabranjeno je zlostavljati i mučiti životinje tijekom uzgoja, držanja,
korištenja, radne uporabe ili posebnih oblika školovanja (dresure).
(2) Životinje se tijekom prijevoza i prilikom klanja ne smiju izlagati
mučenju i patnji.
(3) Svaki posjednik životinja mora sa životinjom humano postupati i
životinju zaštititi od patnji i bolova te pravovremeno zatražiti veterinarsku
pomoć.
(4) Bolesnoj ili ozlijeđenoj životinji mora se, čim je to moguće prije,
pružiti odgovarajuća veterinarska pomoć i potrebita njega, osim ako bolest
ili ozljeda nije takva da životinju treba odmah usmrtiti.
(5) Nastambe i objekti u kojima su smještene životinje moraju biti primjerene
pripadnoj vrsti i kategoriji životinja te opremljene tako da mogu zadovoljiti
biološke potrebe pripadne vrste i kategorije životinja.
(6) Životinjama se mora osigurati potrebita i zdravstveno ispravna hrana
i voda.
(7) Znanstveno-istraživački pokusi na životinjama mogu se obavljati
samo u zdravstveno-medicinskim, veterinarskim, farmakološkim i drugim znanstvenim
ustanovama, a životinje se tijekom pokusa ne smiju izlagati mučenju i patnji.
V. SUSTAV PROVEDBE VETERINARSKE DJELATNOSTI
Članak 81.
(1) Veterinarsku djelatnost obavljaju pravne i fizičke osobe kao veterinarske
ambulante, veterinarske stanice, veterinarske bolnice, veterinarske klinike,
centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje te veterinarske ljekarne
(u daljnjem tekstu: veterinarske organizacije), pod uvjetima i na način
utvrđenim ovim Zakonom.
(2) Veterinarske organizacije iz stavka 1. ovoga članka, osnivaju se
kao trgovačka društva.
(3) Pojedine poslove veterinarske djelatnosti, sukladno ovome Zakonu,
obavlja Veterinarski fakultet i Hrvatski veterinarski institut.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, pojedine poslove veterinarske
djelatnosti može obavljati i veterinarska služba ustrojena u pravnoj osobi
koja obavlja djelatnost uzgoja stoke i stočarske proizvodnje (u daljnjem
tekstu: veterinarska služba).
Članak 82.
(1) Veterinarsku djelatnost obavljaju i fizičke osobe kao veterinarske
ambulante privatne prakse (u daljnjem tekstu: privatna praksa), pod uvjetima
i na način propisan ovim Zakonom, a upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(2) Na poslovanje privatne prakse iz stavka 1. ovoga članka, na odgovarajući
način, primjenjuju se odredbe Zakona o obrtu.
(3) Obrazac i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje
ministar.
Članak 83.
(1) Veterinarsku organizaciju može osnovati pravna i fizička osoba sukladno
odredbama ovoga Zakona.
(2) Privatnu praksu može obavljati, sukladno odredbama ovoga Zakona
diplomirani veterinar koji poslove privatne prakse obavlja osobno.
(3) Veterinarsku službu, kao unutarnju ustrojstvenu jedinicu, sukladno
odredbama ovoga Zakona, osniva pravna osoba koja obavlja djelatnost uzgoja
stoke i stočarske proizvodnje.
(4) Veterinarska organizacija, privatna praksa i veterinarska služba
može se osnovati uz prethodno mišljenje Hrvatske veterinarske komore i
veterinarsko-zdravstvenu suglasnost nadležnoga Veterinarskog ureda.
(5) Veterinarska organizacija, privatna praksa i veterinarska služba,
mogu započeti radom na temelju rješenja o udovoljavanju propisanim uvjetima
glede uređenja objekata, prostora, prostorija, veterinarske opreme i stručnih
djelatnika.
(6) Rješenje iz stavka 5. ovoga članka donosi ravnatelj, na prijedlog
stručnog povjerenstva, koje on osniva.
(7) Uvjete iz stavka 5. ovoga članka i uvjete za izdavanje suglasnosti
iz stavka 4. ovoga članka propisuje ministar.
Članak 84.
(1) Na svakom epizootiološkom području mora se osigurati zaštita zdravlja
životinja te provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva.
(2) Ako na epizootiološkom području ili dijelu epizootiološkog područja
nije osigurana zaštita zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskog
javnog zdravstva, pravnu osobu za obavljanje veterinarske djelatnosti dužna
je osnovati jedinica lokalne uprave i samouprave.
1. Veterinarske organizacije
a) Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica
Članak 85.
(1) Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica obavljaju u okviru
svoje djelatnosti, ambulantno, kućnim posjetama i u gospodarskim objektima,
ove poslove:
1. provode propisana preventivna cijepljenja, propisane dijagnostičke
i druge pretrage radi zaštite zdravlja životinja i ljudi te mjere za otkrivanje,
suzbijanje, sprečavanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti i zoonoza,
2. provode preventivna cijepljenja, dijagnostička i druga ispitivanja
radi zaštite zdravlja životinja,
3. obavljaju preglede oboljelih životinja i razudbe lešina, ispitivanja
uzroka oboljenja ili uginuća životinja, osnovna laboratorijsko dijagnostička
ispitivanja te promatranje životinja,
4. otkrivaju i prijavljuju pojavu zarazne bolesti ili sumnju na pojavu
zarazne bolesti,
5. liječe oboljele životinje, obavljaju kirurške, porodiljske i druge
veterinarske zahvate na životinjama,
6. liječe neplodnost te provode umjetno osjemenjivanje životinja i prijenos
oplođenih jajnih stanica (embriotransfer),
7. provode mjere veterinarske zaštite okoliša radi sprečavanja širenja
i suzbijanja zaraznih bolesti životinja (dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju
i radiološku dekontaminaciju),
8. vode propisanu evidenciju i dokumentaciju,
9. izdaju svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja, potvrde o zdravstvenom
stanju pošiljaka životinja i zdravstvenoj ispravnosti pošiljaka životinjskih
proizvoda, sjemena za umjetno osjemenjivanje, oplođenih jajnih stanica,
međunarodne svjedodžbe (certifikate) i druge potvrde kada je to ovim Zakonom
određeno,
10. provode veterinarsko-stočarsko prosvjećivanje glede očuvanja i unapređenja
zdravlja i reprodukcije životinja,
11. obavljaju propisane veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrole,
12. provode, organiziraju i kontroliraju označivanje životinja, sukladno
ovom Zakonu i vode propisanu evidenciju i upisnik označenih životinja,
13. obavljaju i druge poslove određene svojim statutom u skladu s ovim
Zakonom.
(2) Poslove iz stavka 1. točke 1., 7., 9., 11. i 12. ovoga članka i
članka 12. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska ambulanta, odnosno
veterinarska stanica koju na vrijeme od pet godina ovlasti Uprava kao ovlaštenu
veterinarsku organizaciju.
(3) Pojedine poslove iz stavka 2. ovoga članka mogu obavljati i druge
veterinarske organizacije ili privatna praksa ako udovoljavaju posebnim
uvjetima koje propisuje ministar u roku od 30 dana od dana objave Zakona.
(4) Ovlaštena veterinarska organizacija iz stavka 2. ovoga članka mora
osigurati obavljanje poslova svoje djelatnosti tijekom cijeloga dana i
udovoljavati i posebnim uvjetima koje propisuje ministar.
Članak 86.
(1) Odluka o davanju ovlasti za obavljanje poslova iz članka 85. stavka
2. ovoga Zakona donosi se na temelju javnog natječaja.
(2) Javni natječaj raspisuje Uprava, a provodi ga povjerenstvo koje
imenuje ravnatelj.
(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka predlaže Upravi najpovoljnijeg
ponuditelja.
(4) O davanju ovlasti najpovoljnijem ponuditelju, rješenjem, odlučuje
Uprava.
(5) Žalba na rješenje iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena, a može
se pokrenuti upravni spor.
(6) Ako se na javni natječaj ne javi ni jedan ponuditelj, odnosno ako
se ne odabere najpovoljniji ponuditelj, ravnatelj će odrediti veterinarske
organizacije koje su dužne provesti mjere iz članka 12. ovoga Zakona.
Članak 87.
(1) Ravnatelj, na temelju rješenja Uprave, s najpovoljnijim ponuditeljom
sklapa ugovor o povjeravanju poslova, u pisanom obliku.
(2) Ugovor obvezno sadrži odredbe o:
- vrsti i opsegu poslova,
- visini i načinu plaćanja naknade za dobivenu ovlast,
- nazivu jedne ili više epizootioloških jedinica u kojima se obavljaju
povjereni poslovi,
- početku i trajanju ovlasti za obavljanje poslova,
- načinu i uvjetima obavljanja poslova,
- osiguravanju financijskih sredstava za obavljanje poslova,
- o visini i načinu plaćanja,
- mogućnosti i razlozima otkaza ugovora prije isteka vremena,
- pravu i razlozima jednostranog raskida ugovora,
- odgovornosti u obavljanju povjerenih poslova,
- drugim pravima i obvezama.
Članak 88.
(1) Ugovor o povjeravanju poslova prestaje istekom vremena za koje je
ugovor sklopljen, otkazom ako je sklopljen na određeno vrijeme ili raskidom.
(2) Uprava može i prije isteka ugovora o povjeravanju poslova otkazati
ugovor bez otkaznog roka ili uz otkazni rok, ako:
- ovlaštena veterinarska organizacija ne obavlja ili nepotpuno obavlja
povjerene poslove,
- obavlja povjerene poslove protivno ugovoru.
Članak 89.
(1) Ovlaštene veterinarske organizacije upisuju se u upisnik koji vodi
Uprava.
(2) Obrazac i način vođenja upisnika propisuje ministar.
(3) Popis ovlaštenih veterinarskih organizacija objavljuje se u "Narodnim
novinama".
Članak 90.
(1) Za dobivenu ovlast iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona ovlaštena
veterinarska organizacija plaća naknadu u korist Državnog proračuna.
(2) Visina naknade iz stavka 1. ovoga članka određuje se ovisno o opsegu
povjerenih poslova, području na kojem se obavljaju te pogodnostima i učincima
koji se postižu davanjem ovlasti.
(3) Visina i način plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka određuje
se ugovorom o povjeravanju poslova.
b) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika
Članak 91.
(1) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika, u okviru svoje djelatnosti,
obavlja stacionarno liječenje i njegu bolesnih i ozlijeđenih životinja.
(2) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika obavlja:
1. pregled oboljelih životinja i ispituje uzrok oboljenja,
2. liječenje oboljelih životinja te kirurški, porodiljski i drugi veterinarski
zahvati,
3. liječenje neplodnosti,
4. umjetno osjemenjivanje životinja,
5. pojedine poslove u provedbi određene mjere iz članka 12. u skladu
sa člankom 85. stavkom 3. ovoga Zakona,
6. savjetovanje posjednika životinja radi očuvanja zdravlja životinja,
7. vođenje propisanih evidencija i dokumentacija,
8. drugi poslovi određeni statutom u skladu s odredbama ovoga Zakona,
9. iz djelokruga svojega rada izdaje svjedodžbe o zdravstvenom stanju
životinja.
c) Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje
Članak 92.
(1) Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje u okviru svoje djelatnosti
mogu obavljati sljedeće poslove:
1. proizvode uzgojno valjane životinje,
2. proizvode, pripremaju, pohranjuju i stavljaju u promet sjeme za umjetno
osjemenjivanje i oplođene jajne stanice,
3. obavljaju prijenos oplođenih jajnih stanica (embriotransfer),
4. obavljaju poslove uvoza i izvoza sjemena za umjetno osjemenjivanje
i oplođenih jajnih stanica,
5. obavljaju reprodukcijsko testiranje rasplodnjaka,
6. obavljaju umjetno osjemenjivanje životinja,
7. organiziraju provođenje umjetnog osjemenjivanja životinja na određenom
području ili provode umjetno osjemenjivanje životinja po nalogu i posebnom
ovlaštenju Uprave,
8. provode umjetno osjemenjivanje životinja na određenom području putem
posebno organizirane službe za reprodukciju,
9. pružaju stručnu pomoć u provođenju umjetnog osjemenjivanja i suzbijanja
neplodnosti životinja,
10. obavljaju poslove kontrole i zaštite zdravlja vlastitih životinja
i njihove reprodukcijske sposobnosti,
11. obavljaju poslove kontrole, laboratorijske dijagnostike i analize
sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica,
12. provode stručnu izobrazbu veterinara i veterinarskih djelatnika
te uzgajatelja životinja za umjetno osjemenjivanje i reprodukciju stoke,
13. provode informatičku obradu i analizu podataka iz područja reprodukcije
životinja,
14. prate, proučavaju i znanstveno istražuju pitanja u svezi s razmnožavanjem
i genetikom kod životinja,
15. obavljaju i druge poslove utvrđene statutom u svezi s unapređenjem
veterinarstva i stočarstva.
(2) Poslove iz točke 3., 4., 5., 7., 11., 13. i 14. stavka 1. ovoga
članka mogu obavljati centri za umjetno osjemenjivanje i reprodukciju koji
udovoljavaju posebnim uvjetima koje propisuje ministar.
d) Veterinarska ljekarna
Članak 93.
Veterinarska ljekarna se osniva prema posebnom zakonu radi opskrbe veterinarskih
organizacija i posjednika životinja veterinarskim lijekovima, pomoćnim
ljekovitim sredstvima, sredstvima za njegu i zaštitu životinja, veterinarskim
instrumentima i opremom te hranom za životinje.
2. Veterinarski fakultet i Hrvatski veterinarski institut
a) Veterinarski fakultet
Članak 94.
Veterinarski fakultet za potrebe veterinarstva i u svrhu unapređivanja
veterinarske djelatnosti i znanstveno nastavnog rada obavlja:
1. kliničku, laboratorijsku i terensku dijagnostiku bolesti životinja,
2. liječenje životinja,
3. razudbu lešina te patohistološke pretrage životinjskih organa,
4. kemijske, histološke, biološke, histokemijske, citološke, mikrobiološke,
urološke, parazitološke, radijacijske, radio-kemijske i druge analize organa
životinja, krvi, krvnog seruma, izlučevina životinja, životinjske hrane,
namirnica životinjskog podrijetla, drugih bioloških supstrata, tla, vode
i zraka, te daje o tome stručna mišljenja,
5. vještačenja i izradu ekspertiza iz područja veterinarstva i stočarske
proizvodnje za potrebe zainteresiranih pravnih i fizičkih osoba,
6. istraživanja i proizvodnju farmaceutskih i bioloških sredstava za
liječenje životinja i suzbijanje bolesti životinja,
7. ocjenjivanje zdravstvene ispravnosti i kakvoće namirnica životinjskog
podrijetla i drugih proizvoda životinjskog podrijetla i o tome daje stručne
ocjene i mišljenja.
b) Hrvatski veterinarski institut
Članak 95.
Hrvatski veterinarski institut za potrebe veterinarstva:
1. obavlja terensku i laboratorijsku dijagnostiku zaraznih, nametničkih
i drugih bolesti životinja,
2. prati, analizira i proučava stanje glede pojava, kretanja, suzbijanja
i iskorjenjivanja zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja,
3. planira i predlaže preventivna cijepljenja te dijagnostičke pretrage
životinja,
4. planira i predlaže mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije
radi sprečavanja širenja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja,
5. istražuje načine zaštite od zoonoza,
6. istražuje, unapređuje i primjenjuje metode otkrivanja, suzbijanja
i prevencije zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja,
7. istražuje, unapređuje, priprema i primjenjuje biološka i farmaceutska
sredstva za dijagnostiku, profilaksu i terapiju,
8. obavlja laboratorijske pretrage proizvoda životinjskog podrijetla
radi utvrđivanja njihove zdravstvene ili higijenske ispravnosti,
9. istražuje, unapređuje i primjenjuje metode otkrivanja, suzbijanja
i prevencije zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja,
10. istražuje, unapređuje, priprema i primjenjuje nova imunološka sredstva
za zaštitu zdravlja životinja,
11. prati, analizira i ocjenjuje utjecaj okoliša na zdravstveno stanje
životinja,
12. istražuje zoohigijenske uvjete u objektima za uzgoj stoke i stočarsku
proizvodnju,
13. obavlja laboratorijske pretrage namirnica životinjskoga podrijetla
i drugih proizvoda životinjskog podrijetla radi utvrđivanja zdravstvene
ispravnosti,
14. obavlja laboratorijske pretrage na rezidue i druge biološki aktivne
tvari, u životinjama, mesu i ostalim namirnicama životinjskog podrijetla,
15. obavlja kontrolu radioaktivnih tvari u životinjama, mesu i proizvodima
životinjskog podrijetla i stočnoj hrani,
16. obavlja toksikološke pretrage životinja, proizvoda životinjskoga
podrijetla i stočne hrane,
17. obavlja ispitivanja i kontrolu kakvoće lijekova za uporabu u veterini,
u proizvodnji i prometu,
18. istražuje, unapređuje i primjenjuje razvojne metode tehnologije
i kontrole namirnica životinjskog podrijetla, stočne hrane i lijekova za
uporabu u veterini,
19. istražuje, unapređuje i pruža stručnu pomoć u svezi inspekcije životinja,
inspekcije namirnica životinjskog podrijetla i stočne hrane,
20. pruža stručnu pomoć veterinarskim organizacijama i uzgajateljima
životinja te proizvođačima namirnica životinjskog podrijetla, stočne hrane
i lijekova za uporabu u veterini,
21. obavlja i druge poslove određene statutom u skladu s ovim Zakonom.
3. Privatna praksa
Članak 96.
(1) Privatnu praksu može obavljati diplomirani veterinar pod sljedećim
uvjetima:
1. da ima hrvatsko državljanstvo,
2. da ima položen stručni ispit,
3. da ima potpunu poslovnu sposobnost,
4. da mu pravomoćnom sudskom presudom ili odlukom drugog nadležnog tijela
nije izrečena sigurnosna ili zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova
veterinarske djelatnosti,
5. da nije u radnom odnosu,
6. da ima odobrenje za rad (licencu) Hrvatske veterinarske komore.
(2) Privatna praksa može se obavljati samo u jednoj veterinarskoj ambulanti.
Članak 97.
(1) U privatnoj praksi mogu se obavljati poslovi iz članka 85. stavka
1. ovoga Zakona, osim poslova utvrđenih točkom 1., 7., 9., 11. i 12. stavka
1. istoga članka.
(2) U privatnoj praksi ne mogu se obavljati poslovi u provedbi mjera
iz članka 12. ovoga Zakona osim u slučaju iz članka 85. stavka 3. ovoga
Zakona.
Članak 98.
Diplomirani veterinar u obavljanju privatne prakse dužan je:
1) na zahtjev držatelja životinje pružiti zdravstvenu pomoć ili drugu
veterinarsku uslugu u okviru odobrene djelatnosti,
2) sudjelovati na poziv nadležnog tijela Državne uprave u radu na sprečavanju
i suzbijanju zaraznih bolesti,
3) voditi propisanu dokumentaciju i evidenciju,
4) davati podatke o svom radu na zahtjev nadležnog tijela Državne uprave,
5) obavljati poslove zdravstvene zaštite životinja u skladu s pravilima
struke i kodeksom veterinarske etike.
4. Veterinarska služba
Članak 99.
(1) Veterinarska služba obavlja veterinarsku djelatnost u objektima
i na životinjama kod pravne osobe koja obavlja djelatnost uzgoja stoke
i stočarske proizvodnje.
(2) Veterinarska služba ne može obavljati poslove iz članka 12. i članka
85. stavka 1. točke 1., 7., 9., 11. i 12., ovoga Zakona.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, pojedine poslove u provedbi
mjera iz članka 12. ovoga Zakona, ravnatelj, bez provedbe javnog natječaja,
rješenjem može povjeriti veterinarskoj službi, ako udovoljava posebnim
uvjetima koje propisuje ministar.
5. Izvješćivanje o obavljanju poslova veterinarske djelatnosti
Članak 100.
(1) Veterinarska organizacija, privatna praksa i veterinarska služba
dužne su Upravi podnositi izvješća o obavljanju veterinarske djelatnosti.
(2) Veterinarski fakultet, Hrvatski veterinarski institut i Hrvatska
veterinarska komora dužni su Upravi podnositi izvješća o obavljanju poslova
za potrebe veterinarstva utvrđenih ovim Zakonom.
(3) Sadržaj, oblik i način podnošenja izvješća te rokove njihova dostavljanja
propisuje ministar.
6. Veterinarski djelatnici
Članak 101.
(1) Izravno poslove veterinarstva iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona
obavljaju veterinarski djelatnici: diplomirani veterinari (u daljnjem tekstu:
veterinari), veterinarski tehničari i veterinarski bolničari, a određene
specijalizirane poslove u veterinarskoj dijagnostici i analitici i stručnjaci
ostalih struka.
(2) Postavljanje dijagnoze, propisivanje lijeka, liječenje, kirurške,
porodiljske i druge zahvate na životinjama, veterinarsko-zdravstveni pregled
i kontrolu te druge poslove veterinarskog javnog zdravstva, mogu obavljati
samo veterinari.
(3) Veterinarski djelatnici iz stavka 2. ovoga članka mogu obavljati
poslove veterinarske djelatnosti samo uz odobrenje za rad (licencu), koju
daje Hrvatska veterinarska komora na vrijeme od pet godina.
(4) Odobrenje za rad (licenca) iz stavka 3. ovoga članka, može se produljivati
i oduzimati. Postupak, uvjete i način davanja, produljivanja i oduzimanja
ovoga odobrenja (licence) propisuje ministar.
(5) Poslove tehničke naravi, umjetno osjemenjivanje, dezinfekciju, dezinsekciju
i deratizaciju te higijeničarske i druge poslove veterinarstva koji nisu
sadržani u odredbi stavka 2. ovoga članka, obavljaju veterinarski tehničari
po nalogu veterinara i prema pravilima struke.
Članak 102.
(1) Veterinari i veterinarski tehničari obvezni su nakon završenog školovanja
obaviti vježbenički staž.
(2) Vježbenički staž za veterinara traje jednu godinu, a za veterinarskog
tehničara šest mjeseci.
Članak 103.
(1) Vježbenički staž obavlja se u veterinarskim organizacijama, a može
se obaviti i na Veterinarskom fakultetu i u Hrvatskom veterinarskom institutu.
(2) Veterinarske organizacije dužne su primati vježbenike na vježbenički
staž prema mjerilima koje će odrediti ministar.
Članak 104.
(1) Nakon obavljenog vježbeničkog staža veterinari i veterinarski tehničari
polažu stručni ispit, pred ispitnim povjerenstvom.
(2) Sadržaj i način provođenja vježbeničkog staža za veterinare i veterinarske
tehničare, sastav ispitnog povjerenstva te program i način polaganja stručnog
ispita, kao i obrazac uvjerenja o položenom stručnom ispitu, propisuje
ministar.
7. Hrvatska veterinarska komora
Članak 105.
(1) Hrvatska veterinarska komora (u daljnjem tekstu: Komora) je udruga
veterinara kojoj je temeljna zadaća promicanje veterinarstva i zastupanje
interesa u području veterinarstva.
(2) Članovi Komore su veterinari koji obavljaju poslove veterinarske
djelatnosti na području Republike Hrvatske sukladno ovom Zakonu.
(3) Komora je pravna osoba a članstvo u Komori je obvezno.
(4) Komora ima statut kojim se utvrđuje djelatnost, tijela upravljanja,
ustrojstvo i način rada.
(5) Na statut Komore suglasnost daje ministar.
Članak 106.
(1) Svoje zadaće Komora obavlja samostalno na način utvrđen ovim Zakonom
i svojim statutom.
(2) Komora obavlja pojedine poslove javne ovlasti, ako je to utvrđeno
ovim Zakonom.
(3) Zadaće Komore jesu:
1. promicanje i zastupanje interesa u području veterinarstva,
2. vođenje upisnika svojih članova,
3. skrb o poštivanju pravila kodeksa veterinarske etike i poduzimanje
odgovarajućih mjera u slučaju njihova kršenja,
4. davanje mišljenja za osnivanje i prestanak veterinarskih organizacija,
privatne prakse i veterinarskih službi,
5. daje, produljuje i oduzima veterinarima odobrenje za rad (licencu),
6. daje mišljenja i prijedloge u postupku donošenja akata kojima se
uređuju pitanja, uvjeti i način obavljanja veterinarske djelatnosti,
7. predlaže cijene veterinarskih usluga,
8. skrbi o stručnom osposobljavanju i usavršavanju veterinarskih djelatnika
i zastupa njihove interese,
9. utvrđuje i nadzire način promidžbe veterinarskih organizacija i privatne
prakse,
10. organizira znanstvene i stručne skupove,
11. obavlja i druge poslove sukladno odredbama svoga Statuta.
(4) Poslovi iz točke 5. i 9. ovoga članka obavljaju se kao javna ovlast,
a akti koje u tom svojstvu izdaje su javne isprave.
8. Nadzor nad stručnim radom u obavljanju
veterinarske djelatnosti
Članak 107.
(1) Nadzor nad stručnim radom u obavljanju veterinarske djelatnosti
koji se obavlja u skladu s godišnjim programom nadzora i na prijedlog nadležnog
državnog veterinarskog inspektora, provodi Uprava.
(2) Nadzor iz stavka 1. ovoga članka provodi državno povjerenstvo sastavljeno
od istaknutih stručnjaka pojedinih područja veterinarske djelatnosti, nadležnog
državnog veterinarskog inspektora i predstavnika Komore.
(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka, dužno je nakon obavljenog
nadzora, podnijeti Upravi izvješće o činjenicama, ocjeni stručnosti i uspješnosti
rada, utvrđenim nedostacima, njihovim uzrocima i posljedicama, kao i prijedlog
mjera.
(4) Ravnatelj rješenjem osniva državno povjerenstvo i imenuje njegove
članove.
(5) Uprava može zabraniti obavljanje veterinarske djelatnosti, ako su
izvješćem iz stavka 3. ovoga članka utvrđeni nedostaci takve naravi da
bi nastavljanje rada moglo prouzročiti štetne posljedice ili opasnost po
zdravlje ljudi ili životinja.
(6) Uvjete i način rada te naknade i nagrade u svezi s radom državnog
povjerenstva, propisuje ministar.
VI. NAKNADE I TROŠKOVI
a) Naknade
Članak 108.
(1) Za obavljeni obvezni veterinarsko-zdravstveni pregled, i izdavanje
svjedodžbe plaća se naknada i to:
1. za obavljeni veterinarsko-zdravstveni pregled pošiljke u prometu
preko granice Republike Hrvatske naknadu određuje Vlada Republike Hrvatske
i prihod je Državnog proračuna,
2. za ostale veterinarsko-zdravstvene preglede naknade propisuje ministar
i prihod su u visini od 30% Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja, a u
visini od 70% ovlaštene veterinarske organizacije,
3. za izdavanje svjedodžbi visinu naknade propisuje ministar i prihod
je u visini 70% Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja, a u visini 30%
ovlaštene veterinarske organizacije.
(2) Način prikupljanja i plaćanja naknada iz stavka 1. ovoga članka,
propisuje ministar.
Članak 109.
(1) Fond za zdravstvenu zaštitu životinja je pravna osoba a osniva ga
Vlada Republike Hrvatske.
(2) Sredstva Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja čine sredstva ostvarena
od naknada prema članku 108. ovoga Zakona i sredstva koja se prema članku
114. ovoga Zakona osiguravaju u Državnom proračunu i naknade za podmirenje
troškova tiskanja obrazaca i izradu propisanih oznaka iz članka 110. točke
5. i 6. ovoga Zakona.
Članak 110.
Sredstva Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja ostvarena prema odredbama
članka 109. ovoga Zakona, koriste se za:
1. isplatu naknada za ubijene ili zaklane životinje i uništene predmete
tijekom provođenja naređenih mjera,
2. podmirenje troškova za suzbijanje određenih zaraznih bolesti iz ovoga
Zakona,
3. podmirenje troškova utvrđivanja pojave zarazne bolesti i laboratorijske
dijagnostičke pretrage zaraznih i nametničkih bolesti životinja,
4. podmirenje troškova laboratorijskih pretraga, koje se obavljaju u
okvirima veterinarsko-zdravstvenih pregleda i kontrola,
5. podmirenje troškova tiskanja i distribucije propisanih obrazaca,
evidencija i druge dokumentacije,
6. podmirenje troškova izrade propisanih oznaka za životinje i službenih
etiketa s otisnutim žigom ili pečatom,
7. razvitak i primjenu novih dijagnostičkih i analitičiih postupaka,
8. druge svrhe u svezi kontrole bolesti i veterinarskog javnog zdravstva.
Članak 111.
(1) Županijsko poglavarstvo i poglavarstvo Grada Zagreba utvrđuje visinu
naknade za:
1. upisivanje pasa u poseban upisnik,
2. neškodljivo uklanjanje lešina, nejestivih nusproizvoda životinjskog
podrijetla i konfiskata,
3. neškodljivo uklanjanje pasa i mačaka, lutalica.
(2) Sredstva ostvarena od naknade iz točke 1. stavka 1. ovoga članka
prihod su ovlaštene veterinarske organizacije, a sredstva ostvarena od
naknada za poslove iz točke 2. i 3. stavka 1. ovoga članka, prihod su pravne
osobe koja obavlja te poslove.
b) Troškovi
Članak 112.
Posjednik životinje snosi sve troškove preventivnog cijepljenja, dijagnostičkog
i drugog ispitivanja, kao i sve druge troškove u svezi sa provedbom mjera
koje su propisane ili naređene u skladu s ovim Zakonom, osim ako je naredbom
iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona drukčije određeno.
Članak 113.
Posjednik životinje snosi troškove utilizacije ili neškodljivog uklanjanja
lešina, dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije dvorišta, obora i staja,
ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Članak 114.
U Državnom proračunu osiguravaju se sredstva za suzbijanje osobito opasnih
zaraznih bolesti iz članka 8. ovoga Zakona i to za:
- preventivna cijepljenja i dijagnostička ispitivanja,
- zaprečivanje zaraženog ili ugroženog područja,
- dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju te nabavku opreme i drugog
potrebitog materijala za njihovo provođenje,
- troškove skupina veterinara i drugih veterinarskih djelatnika,
- utilizaciju i neškodljivo uklanjanje lešina ubijenih ili uginulih
životinja,
- osiguranje zaliha rezervi cjepiva,
- isplatu naknada iz članka 47. stavka 1. ovoga Zakona.
VII. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI
NADZOR
1. Zajedničke odredbe
Članak 115.
Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donijetih temeljem
ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
Članak 116.
(1) Inspekcijski nadzor prema ovom Zakonu i propisima donijetim na temelju
ovoga Zakona, obavljaju republički veterinarski inspektori i granični veterinarski
inspektori veterinarske inspekcije Uprave u sastavu Ministarstva i drugi
državni službenici koje za to ovlasti ministar.
(2) Inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka obavljaju i veterinarski
inspektori u područnim jedinicama Ministarstva - Veterinarskim uredima
županija, odnosno Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: županijski, odnosno
gradski veterinarski inspektori).
(3) Inspektore iz stavka 1. i 2. ovoga članka postavlja i razrješuje
ministar.
Članak 117.
(1) Inspekcijski nadzor u prvom stupnju obavlja županijski, odnosno
gradski veterinarski inspektor i granični veterinarski inspektor u graničnoj
veterinarskoj stanici kao područnim jedinicama Ministarstva, a u drugom
stupnju republički veterinarski inspektor veterinarske inspekcije Uprave.
(2) Ovlaštena veterinarska organizacija, u okviru poslova Državne uprave
koji su joj ovim Zakonom preneseni, riješava u upravnim stvarima u prvom
stupnju, a republički veterinarski inspektor veterinarske inspekcije Uprave
u drugom stupnju.
Članak 118.
(1) Inspekcijski nadzor iz članka 116. ovoga Zakona podrazumijeva veterinarsko-inspekcijski,
odnosno veterinarsko-zdravstveni nadzor (u udaljnjem tekstu: veterinarsko-zdravstveni
nadzor) koji se provodi nad životinjama i životinjskim proizvodima i otpadnom
životinjskom tvari; nad objektima, opremom, sredstvima te uvjetima za držanje,
uzgoj i proizvodnju životinja i životinjskih proizvoda; nad provođenjem
naređenih mjera za sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje zaraznih bolesti
životinja; nad sredstvima za prijevoz i uvjetima prijevoza te objektima,
uvjetima i opremom za promet životinja i životinjskih proizvoda; nad objektima,
opremom, uvjetima i načinom rada veterinarskih organizacija u obavljanju
zdravstvene zaštite životinja, nad dobivanjem, proizvodnjom, pohranom sjemena
za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica, nad uvjetima pohrane
i uporabe veterinarskih lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava, nad zdravstvenom
ispravnošću hrane i vode za životinje, kao i nad svim drugim objektima,
sredstvima, predmetima i opremom, koji mogu biti prijenosnici zaraznih
bolesti životinja ili na drugi način ugrožavati njihovo zdravlje i zdravlje
ljudi u prometu preko granice Republike Hrvatske.
(2) Veterinarski inspektor iz članak 116. stavka 1. i 2. ovoga zakona
(u daljnjem tekstu: veterinarski inspektor) u provedbi inspekcijskog nadzora,
sastavlja zapisnik i donosi rješenje kada je za to ovlašten ovim Zakonom
i propisima donesenim temeljem ovoga Zakona.
Članak 119.
(1) Za republičkog veterinarskog inspektora može se postaviti osoba
koja pored općih uvjeta propisanih za prijam u državnu službu ispunjava
i sljedeće uvjete:
1. ima visoku stručnu spremu veterinarske struke,
2. ima položen državni stručni ispit za zvanje veterinarskog inspektora,
3. ima najmanje deset godina radnog staža u struci nakon položenog državnog
stručnog ispita.
(2) Za županijskog, odnosno gradskog veterinarskog inspektora i graničnog
veterinarskog inspektora može se postaviti osoba koja, pored općih uvjeta
za prijam u državnu službu, ispunjava i posebne uvjete iz točke 1. i 2.
stavka 1. ovoga članka te ima pet godina radnog iskustva u struci nakon
položenoga državnog stručnog ispita.
Članak 120.
(1) Pravne i fizičke osobe čiji rad podliježe nadzoru veterinarskog
inspektora dužne su omogućiti obavljanje nadzora, pružiti potrebite podatke
i obavijesti te osigurati uvjete za nesmetan rad.
(2) Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su privremeno
obustaviti poslovanje nadziranog objekta za vrijeme inspekcijskog nadzora
ako veterinarski inspektor ne bi mogao na drugi način obaviti inspekcijski
nadzor ili utvrditi činjenično stanje.
(3) Pravne i fizičke osobe dužne su na zahtjev veterinarskog inspektora,
u primjerenom roku dostaviti ili pripremiti podatke i materijale koji su
mu potrebiti za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora.
Članak 121.
(1) Ako veterinarski inspektor prigodom obavljanja inspekcijskog nadzora
utvrdi da ovaj Zakon ili drugi propis nije primijenjen ili da nije pravilno
primijenjen, naredit će rješenjem otklanjanje utvrđene nepravilnosti, ako
je to ovim zakonom ili drugim propisom predviđeno, određujući rok u kojem
se nepravilnosti moraju otkloniti.
(2) Veterinarski inspektor donijet će rješenje iz stavka 1. ovoga članka
bez odgađanja, a najkasnije u roku15 dana od dana završetka nadzora.
Članak 122.
(1) Veterinarski inspektor donijet će usmeno rješenje i odmah narediti
izvršenje u slučajevima, kada utvrdi da pravna ili fizička osoba obavlja
djelatnost protivno izvršnoj zaštitnoj mjeri zabrane obavljanja djelatnosti,
donesenoj u upravnom ili prekršajnom postupku.
(2) rješenje iz stavka 1. ovoga članka veterinarski inspektor će unijeti
u zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru.
(3) U provedbi rješenja iz stavka 1. ovoga članka veterinarski inspektor
će pečaćenjem ili na drugi pogodan način zatvoriti prostorije ili objekt
u kojima se obavlja djelatnost, te može oduzeti opremu, uređaje, sredstva
za rad i prijevozna sredstva kojima se obavlja djelatnost, do konačne odluke
nadležnoga tijela.
Članak 123.
(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora veterinarski inspektor može privremeno
oduzeti, do donošenja rješenja o izvršenom prekršaju ili presude o kaznenom
djelu, dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili sudbenom postupku
mogu poslužiti kao dokaz.
(2) O privremenom oduzimanju dokumentacije ili predmeta iz stavka 1.
ovoga članka izdaje se potvrda.
(3) U slučaju kada se privremeno do odluke nadležnoga državnoga tijela
oduzimaju pošiljke životinja ili proizvoda, prijava ili zahtjev se mora
podnijeti u roku 48 sati, a nadležno državno tijelo o prijavi ili zahtjevu
postupa žurno.
Članak 124.
(1) Protiv rješenja Uprave donesenih u prvom stupnju nije dopuštena
žalba ali se može pokrenuti upravni spor.
(2) Protiv rješenja veterinarskog inspektora, može se podnijeti žalba
veterinarskoj inspekciji Uprave u sastavu Ministarstva, u roku osam dana
od dana dostave rješenja.
(3) Žalba protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne zadržava izvršenje
rješenja.
Članak 125.
(1) Zaključak o dozvoli izvršenja rješenja veterinarski inspektor dužan
je donijeti bez odgađanja, u roku od osam dana od dana kada je rješenje
postalo izvršno, a iznimno nakon isteka toga roka.
(2) Troškove izvršenja snosi stranka koja je bila dužna izvršiti naređenu
upravnu mjeru.
Članak 126.
(1) Izvršno rješenje veterinarskog inspektora kojem je predmet nenovčana
obveza i koje se prema prirodi obveze može izvršiti izravnom prisilom,
izvršit će se tom prisilom, bez prethodne primjene prisilnih mjera iz članka
286. Zakona o općem upravnom postupku.
(3) Prisilna novčana kazna koja se na temelju stavka 2. ovoga članka
izriče prvi put, izriče se u iznosu od 10.000,00 kuna za nadziranu pravnu
osobu, ili 5.000,00 kuna za nadziranu fizičku osobu. Svaka kasnija prisilna
novčana kazna izriče se u istom iznosu.
Članak 127.
(1) Ako veterinarski inspektor utvrdi da je povredom propisa učinjen
prekršaj ili kazneno djelo, uz rješenje za čije je donošenje ovlašten ili
zapisnik, dužan je bez odgode a najkasnije u roku 15 dana od dana sastavljanja
zapisnika ili donošenja rješenja, podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog
postupka ili prijavu za pokretanje postupka zbog kaznenog djela.
(2) Sudbeno tijelo kojemu je podnesena prijava ili zahtjev iz stavka
1. ovoga članka, dužno je o ishodu postupka obavijestiti podnositelja zahtjeva
ili prijave.
Članak 128.
(1) Veterinarski inspektor o obavljenim inspekcijskim pregledima vodi
očevidnik.
(2) Sadržaj, oblik i način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka
propisuje ministar.
Članak 129.
(1) Kad je za izvršenje poslova inspekcijskog nadzora potrebito uzeti
uzorke i izvršiti analizu, veterinarski će inspektor, sukladno ovom Zakonu
i drugim propisima, uzeti uzorke (u daljnjem tekstu: službeni uzorak) i
dostaviti ih na laboratorijske pretrage u laboratorije utvrđene ovim Zakonom.
(2) Veterinarski inspektor dužan je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka
izvijestiti stranku, da za slučaj njenog zahtjeva za superanalizom, istodobno
s uzimanjem uzorka za analizu, mora uzeti i uzorak za superanalizu.
(3) O rezultatu analize, veterinarski je inspektor dužan bez odgađanja
izvijestiti stranku kod koje su uzorci uzeti.
(4) Stranka nezadovoljna rezultatom analize može, u roku od osam dana
od dana primitka izvješća veterinarskog inspektora o rezultatu analize,
zahtijevati da se izvrši superanaliza.
(5) Troškove analize i superanalize nastale u postupku obavljanja veterinarsko-zdravstvenog
nadzora, snosi stranka, ako su rezultati analize pozitivni, odnosno ako
su rezultati pretrage negativni, troškove podmiruje iz sredstava Fonda.
Rezultat super analize mjerodavan je i za troškove analize.
(6) Troškove laboratorijske pretrage službenih uzoraka uzetih u okviru
provođenja "monitoring" programa snosi pravna ili fizička osoba, kod koje
su uzorci uzeti neovisno od rezultata pretrage.
Članak 130.
(1) Laboratorijske pretrage službenih uzoraka (analize i superanalize),
obavlja Hrvatski veterinarski institut i ovlašteni laboratoriji koji udovoljavaju
propisanim uvjetima i imaju ovlast ravnatelja.
(2) Laboratorijske pretrage uzoraka životinjske hrane, sirovina i aditiva,
radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti, pored Hrvatskog veterinarskog
instituta i laboratorija utvrđenih u stavku 1. ovoga članka, mogu obavljati
i drugi laboratoriji, koji glede prostorija, opreme i stručnih djelatnika
udovoljavaju propisanim uvjetima.
(3) Uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji iz stavka 1. i 2.
ovoga članka, propisuje ministar.
(4) Rješenje o udovoljavanju propisanim uvjetima i davanju ovlasti laboratorija
iz stavka 1. i 2. ovoga članka, donosi ravnatelj na prijedlog stručnog
povjerenstva koje on osniva.
(5) Popis laboratorija iz stavka 1. i 2. ovoga članka objavljuje se
u "Narodnim novinama".
Članak 131.
(1) Veterinarski inspektor ima službenu iskaznicu kojom dokazuje službeno
svojstvo, identitet i ovlasti, a granični veterinarski inspektor ima i
znak graničnog veterinarskog inspektora.
(2) Granični veterinarski inspektor obvezatan je tijekom službe nositi
službenu odoru.
(3) Oblik i sadržaj obrasca službene iskaznice, izgled, sadržaj znaka,
boju i kroj službene odore, te način izdavanja i vođenja upisnika o izdanim
službenim iskaznicama i znakovima propisuje ministar.
Članak 132.
Ako posjednik životinja koje podliježu provedbi inspekcijskog nadzora
odbije da mu se utvrdi identitet, veterinarski inspektor će pisano, a u
žurnim slučajevima i na usmeni zahtjev od nadležnog tijela Ministarstva
unutarnjih poslova zatražiti pomoć pri utvrđivanju identiteta posjednika
životinja, ili predmeta koji podliježu veterinarsko-zdravstvenom pregledu,
kontroli i nadzoru.
2. Republički veterinarski inspektor
Članak 133.
U provedbi inspekcijskog nadzora republički veterinarski inspektor obavlja
nadzor nad:
1) udovoljavanjem propisanim uvjetima i načinu rada veterinarskih organizacija
2) udovoljavanjem veterinarsko-zdravstvenim uvjetima pri izgradnji i
rekonstrukciji stočnih i peradarskih farmi, valionica, stočnih sajmišta,
tržnica i otkupnih mjesta,
3) provedbom mjera za sprečavanje, suzbijanje, iskorjenjivanje zaraznih
i nametničkih bolesti životinja,
4) provedbom mjera za zaštitu od zoonoza,
5) provedbom mjera za zaštitu zdravlja životinja,
6) uzgojem, držanjem i prometom životinja,
7) proizvodnjom pohranom i prometom proizvoda životinjskoga podrijetla,
8) proizvodnjom, pohranom i prometom stočne hrane,
9) proizvodnjom, pohranom i prometom veterinarskih lijekova i otrova,
10) objektima za klanje životinja, obradu, preradu i uskladištenje proizvoda
životinjskoga podrijetla, stočnih farmi, objekata za utilizaciju i neškodljivo
uklanjanje, stočnih sajmišta, tržnica, otkupnih stanica i valionica, glede
udovoljavanja propisanim uvjetima,
11) objektima, uređajima i opremom objekata za obavljanje veterinarske
djelatnosti, proizvodnjom sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenim
jajnim stanicama, proizvodnjom jaja za nasad, mrijestilištima, stočnim
sajmištima i tržnicama, glede udovoljavanja veterinarsko-zdravstvenim uvjetima,
12) ostacima štetnih tvari (reziduama), u životinjama i proizvodima
životinjskoga podrijetla koji su namijenjeni ljudskoj prehrani,
13) provedbom mjera zaštite okoliša od negativnih utjecaja vezanih uz
zaštitu zdravlja životinja, uzgoj životinja i obradbu, preradbu, pohranu
i promet životinjskih proizvoda,
14) neškodljivim uklanjanjem i iskorištavanjem životinjskih lešina,
nejestivih nusproizvoda klanja i konfiskata,
15) radom dijagnostičkih i analitičkih laboratorija i veterinarskoj
zaštiti okoliša,
16) proizvodnjom i skladištenjem sjemena za umjetno osjemenjivanje životinja
i oplođenih jajnih stanica i provedbom umjetnoga osjemenjivanja životinja,
17) izvoznim klaonicama i drugim izvoznim objektima i objektima za obradbu,
preradbu i pohranu mesa i drugih proizvoda životinjskoga podrijetla, namijenjenih
prehrani ljudi.
Članak 134.
U provedbi inspekcijskog nadzora iz članka 133. ovoga Zakona republički
veterinarski inspektor ima pravo i obvezu:
1) privremeno zabraniti promet životinja, te promet i uporabu proizvoda
životinjskoga podrijetla i predmeta kojima se mogu prenijeti uzročnici
zaraznih bolesti u slučaju sumnje na zaraznu bolest,
2) privremeno zabraniti ili ograničiti promet i uporabu proizvoda životinjskoga
podrijetla ako se posumnja u njihovu zdravstvenu ili higijensku ispravnost,
3) narediti otklanjanje nedostatka u objektima, koji glede izgradnje,
tehničkih uređaja, tehnološke opreme, načina rada, higijene i veterinarske
zaštite okoliša ne udovoljavaju propisanim uvjetima,
4) zabraniti uporabu objekata iz točke 3. ovoga članka ako se u određenom
roku ne otklone utvrđeni nedostaci,
5) zabraniti promet veterinarskih lijekova i otrova, ako se promet obavlja
protivno odredbama posebnih zakona,
6) zabraniti promet i uporabu stočne hrane i dodataka stočnoj hrani
za koje se utvrdi da su škodljivi po zdravlje životinja ili zdravlje ljudi,
7) narediti neškodljivu utilizaciju ili neškodljivo uklanjanje lešina,
nejestivih nusproizvoda klanja i konfiskata,
8) zabraniti obavljanje djelatnosti veterinarskim organizacijama, ako
ne udovoljavaju propisanim uvjetima glede prostora, stručnih djelatnika
i opreme ili nemaju suglasnost ravnatelja za početak obavljanja djelatnosti,
9) uzimati uzorke proizvoda životinjskog podrijetla, sjemena za umjetno
osjemenjivanje, lijekove i druge predmete, radi ispitivanja njihove veterinarsko-zdravstvene
ispravnosti i kakvoće,
10) poduzimati i druge radnje za koje je ovlašten posebnim propisima
i prema ukazanim potrebama.
3. Granični veterinarski inspektor
Članak 135.
U provedbi inspekcijskog nadzora granični veterinarski inspektor provodi
veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrolu nad uvozom, izvozom i provozom
pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, stočne hrane, te
sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane, lijekova i pomoćnih
ljekovitih sredstava koji se rabe u veterini, sjemena za umjetno osjemenjivanje,
oplođenih jajnih stanica i predmeta kojima se mogu prenositi uzročnici
zaraznih bolesti životinja u prometu preko granice Republike Hrvatske.
Članak 136.
(1) Granični veterinarski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora
ima pravo i obvezu:
1. obaviti veterinarsku kontrolu pošiljaka iz članka 63., 66., 67.,
68. i 71. ovoga Zakona i pratećih isprava,
2. pregledati prateće isprave i utvrditi njihovu valjanost, provjeriti
sukladnost podataka o podrijetlu i identitetu s oznakama životinja odnosno
proizvoda te jamstva koja zahtijevaju propisi Republike Hrvatske,
3. obaviti pregled pošiljke koja se uvozi, izvozi, provozi ili se privremeno
skladišti glede provjere uvjeta prijevoza, pakiranja proizvoda te zdravstveno
stanje životinja odnosno zdravstvene ispravnosti proizvoda,
4. pregledati poslovne knjige i isprave pravnih i fizičkih osoba u svezi
s provođenjem odredaba članka 63. do 71. ovoga Zakona,
5. voditi evidenciju izvoznih, uvoznih i provoznih pošiljaka pri prijelazu
granice Republike Hrvatske,
6. nadzirati skladišta na graničnim prijelazima te carinska i druga
skladišta namijenjana privremenom skladištenju neocarinjene robe iz uvoza
ili robe u provozu,
7. nadzirati provođenje dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u
objektima iz točke 6. ovoga članka,
8. izvješćivati Upravu o saznanjima glede pojave i kretanja zaraznih
bolesti životinja u susjednim i drugim zemljama,
9. obavljati veterinarsku kontrolu izvoznih, uvoznih i provoznih pošiljaka
koje se pretovaruju ili privremeno skladište na graničnom prijelazu,
10. obavljati i druge poslove prema ovome Zakonu i propisima donesenim
na temelju njega i prema pokazanim potrebama.
(2) Način obavljanja veterinarske kontrole na graničnom prijelazu, carinskom
i drugim skladištima namijenjenim privremenom skladištenju robe iz uvoza
i provoza, evidenciju o uvozu, izvozu i provozu, način uzimanja dijagnostičkog
materijala za laboratorjska ispitivanja i druga prava i obveze graničnog
veterinarskog inspektora propisuje ministar.
Članak 137.
(1) U obavljanju poslova veterinarske kontrole iz članka 136. ovoga
Zakona, granični veterinarski inspektor ima pravo i obvezu:
1. zabraniti uvoz, izvoz ili provoz pošiljaka iz članka 63. do 71. ovoga
Zakona:
- ako uvoz i provoz nije odobren rješenjem iz članka 68. stavka 1. ovoga
Zakona,
- ako pošiljka ili prijevozno sredstvo ne udovoljava propisanim uvjetima,
- ako pregledom utvrdi, da je pošiljka zaražena, sumnjiva na zarazu
ili da potječe iz zaraženog područja,
- ako utvrdi da roba koja je predmet pošiljke iz uvoza, nije proizvedena
u izvoznom objektu ili objektu kojega je odobrio ministar,
- ako utvrdi da pošiljka nema propisanu svjedodžbu (certifikat) ili
svjedodžba (certifikat) nije pravilno ispunjena podacima,
- ako utvrdi, da pošiljka može ugroziti zdravlje ljudi i životinja te,
da je izravno ugrožena dobrobit životinja,
- ako utvrdi da su životinjski proizvodi i životinjska hrana higijenski
neispravni,
- ako životinje i proizvodi nisu obilježeni na propisan način te se
ne može utvrditi identitet i sukladnost između isprava i životinja odnosno
životinjskih proizvoda ili druge robe u pošiljci,
- ako utvrdi, da životinjski proizvodi namijenjeni ljudskoj prehrani
i hranidbi životinja sadrže radioaktivne tvari i rezidue u količinama iznad
dopuštenih.
2. privremeno zabraniti uvoz, izvoz i provoz pošiljaka iz članka 63.
do 71. ovoga Zakona, ako treba otkloniti nedostatke na pošiljci ili ispravi
koja je prati,
3. narediti privremeno uskladištenje pošiljke iz članka 63. do 71. ovoga
Zakona u registriranom skladištu, ako je zbog utvrđene sumnje tijekom pregleda,
potrebito laboratorijski provjeriti zdravstveno stanje odnosno zdravstvenu
ispravnost pošiljke,
4. u dogovoru s uvoznikom, prijevoznikom odnosno korisnikom pošiljke:
- vratiti pošiljku u određenom vremenskom razdoblju,
- uputiti pošiljku u zemlju gdje to dopušta nadležna veterinarska vlast
i veterinarsko-zdravstveni uvjeti,
- dopustiti da se proizvodi upotrijebe u druge svrhe osim za ljudsku
prehranu,
- uništiti pošiljku.
5. oduzeti i neškodljivo uništiti pošiljke iz članaka 63., 66., 67.,
68. i 71. ovoga Zakona od osoba koje nedopušteno prelaze granicu Republike
Hrvatske,
6. narediti dezinfekciju prijevoznih sredstava te objekata i opreme
na graničnom prijelazu,
7. zabraniti korištenje objekata na graničnom prijelazu, ako nisu u
skladu s propisanim uvjetima,
8. zabraniti uporabu prijevoznih sredstava za prijevoz pošiljaka iz
članaka 63., 66., 67., 68. i 71. ovoga Zakona, ako ne udovoljavaju propisanim
uvjetima,
9. narediti da se otklone nepravilnosti u prometu pošiljaka na graničnom
prijelazu,
10. zabraniti korištenje životinjske hrane, vode i stelje namijenjene
ishrani životinja iz pošiljke, ako ne udovoljavaju propisanim uvjetima,
11. privremeno oduzeti pošiljku, u svezi s kažnjivom radnjom i prekršajem,
12. narediti poduzimanje i drugih mjera u skladu s ovim Zakonom i obvezama
po međunarodnim ugovorima o zaštiti životinja.
(2) Radnje iz točke 5. stavka 1. ovoga članka provodi veterinarski inspektor
u Veterinarskom uredu na čijem su području otkrivene pošiljke koje su na
nedozvoljen način prešle granicu Republike Hrvatske.
(3) Način obavljanja radnji iz točke 4., 5. i 11. stavka 1. ovoga članka
propisuje ministar.
4. Županijski i gradski veterinarski inspektor
Članak 138.
U provedbi inspekcijskog nadzora županijski, odnosno gradski veterinarski
inspektor:
1. nadzire rad veterinarskih organizacija, privatne prakse i veterinarske
službe u obavljanju veterinarske djelatnosti,
2. nadzire provođenje mjera iz članka 11. i 12. ovoga Zakona,
3. nadzire uzgoje i proizvodnju životinja; životinja u prometu; klanje
životinja i životinjske proizvode; objekte za klanje životinja, proizvodnju,
obradbu, preradbu, uskladištenje i promet životinjskih proizvoda, promet
sirovih koža; proizvodnju i promet stočne hrane i sirovina za proizvodnju
stočne hrane, objekte i opremu za proizvodnju stočne hrane, otpadne životinjske
tvari, vodu za napajanje životinja i proizvodnju životinjskih proizvoda;
uzima uzorke dijagnostičkog materijala za laboratorijske pretrage i naređuje
mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih i drugih bolesti životinja,
odnosno sprečavanje onečišćenja životinjskih proizvoda i stočne hrane te
nadzire provođenje mjera za zaštitu ljudi od zoonoza i zdravstveno neispravnih
životinjskih proizvoda namijenjenih ljudskoj prehrani,
4. obavlja nadzor nad životinjama, na sajmovima, tržnicama, burzama,
dogonima, otkupnim mjestima, izložbama i javnim smotrama te mjestima za
utovar, pretovar i istovar životinja,
5. obavlja nadzor nad ljekarnama, prometom lijekova, otrova i sredstava
za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju,
6. obavlja nadzor nad radom objekata za utilizaciju i neškodljivo uklanjanje
lešina i otpadne životinjske tvari, provođenjem mjera veterinarske zaštite
okoliša, kao i nadzor nad čišćenjem i dezinfekcijom objekata i prijevoznih
sredstava za životinje i životinjske proizvode,
7. obavlja nadzor nad pošiljkama u prometu na domaćem tržištu kod utovara,
pretovara i istovara odnosno nazdor kod istovara i pretovara, pošiljaka
iz uvoza,
8. obavlja nadzor nad radom ovlaštenih veterinara te izvješćuje Upravu
o radu ovlaštene veterinarske organizacije,
9. obavlja nadzor nad izdavanjem svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja
i uplati naplaćenih naknada kao i nadzor nad izdavanjem druge propisane
dokumentacije te nadzor nad obavljanjem veterinarsko-zdravstvenih pregleda
i kontrole i izdavanjem propisane dokumentacije i naplate naknada za te
preglede,
10. pregledava poslovne knjige koje se odnose na provođenje propisa
o obavljanju veterinarske djelatnosti, zdravstvenoj ispravnosti životinjskih
proizvoda, propisa o stavljanju lijekova u promet na malo i propisa o mjerama
za promicanje stočarstva i poticajnih mjera,
11. provodi veterinarsko-zdravstvenu kontrolu dezinfekcije prijevoznih
sredstava kojima su otpremane pošiljke životinja, životinjskih proizvoda
ili otpadne životinjske tvari,
12. izdaje uvjerenja o udovoljavanju propisanim uvjetima objekata namijenjenih
provođenju karantenskih mjera za pošiljke životinja i životinjskih proizvoda
iz uvoza, obavlja nadzor nad provedbom propisanih mjera u karanteni za
uvezene životinje, te donosi rješenje o zatvaranju ili produživanju karantene,
odnosno daljnjem postupku sa životinjama ili životinjskim proizvodima,
13. provodi i druge propisane mjere kada je ugroženo zdravlje životinja,
zdravstvena ispravnost životinjskih proizvoda i stočne hrane,
14. obavlja poslove veterinarsko-zdravstvenog nadzora koji se odnose
na inspekciju životinja i inspekciju namirnica na području županije, za
koje prema odredbama ovoga Zakona nije utvrđena nadležnost veterinarske
inspekcije,
15. obavlja i druge poslove za koje je ovlašten ovim Zakonom i drugim
propisima i prema ukazanim potrebama.
Članak 139.
Županijski, odnosno gradski veterinarski inspektor u obavljanju inspekcijskog
nadzora ima pravo i obvezu zabraniti uporabu nastambi za životinje i drugih
objekata, zgrada, prostorija, opreme i uređaja za koje nisu utvrđeni veterinarskozdravstveni
uvjeti, odnosno zabraniti rad ako se započne s radom ili obavlja djelatnost
prije no što se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, utvrdilo da udovoljavaju
propisanim uvjetima.
5. Ovlašteni veterinar
Članak 140.
(1) Ovlašteni veterinar je veterinar ovlašten za obavljanje poslova
državne uprave, koji su preneseni na ovlaštene veterinarske organizacije
osim za potrebe veterinarske organizacije u kojoj je zaposlen.
(2) Za ovlaštenog veterinara iz stavka 1. ovoga članka može se ovlastiti
osoba koja pored udovoljavanja posebnih uvjeta iz članka 119. točke 1.
i 2. ovoga Zakona, ima najmanje tri godine radnog iskustva u struci nakon
položenog državnog stručnog ispita.
(3) Ovlaštenog veterinara na prijedlog ovlaštene veterinarske organizacije
imenuje i razrješuje ravnatelj.
(4) Ovlašteni veterinar ima službenu iskaznicu čiji oblik i sadržaj
te način izdavanja i vođenja upisnika o izdanim iskaznicama propisuje ministar.
Članak 141.
(1) Ovlašteni veterinar obavlja veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrolu
nad životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, objektima, opremom
i sredstvima koja mogu biti prijenosnici zaraznih bolesti životinja ili
na drugi način ugrožavati njihovo zdravlje, te nad provođenjem naređenih
mjera za otkrivanje, sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti životinja
i nad životinjama za klanje, mesom i ostalim proizvodima životinjskog podrijetla
koji su namijenjeni za prehranu ljudi.
(2) U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka, ovlašteni službeni
veterinar ima pravo i obvezu:
1. obavljati veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrolu životinja za
klanje, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne životinjske tvari namijenjene
utilizaciji, objekata, opreme za klanje životinja, obradbu, preradbu i
pohranu životinjskih proizvoda i otpadne životinjske tvari, kad je njihov
pregled obvezan na način propisan ovim Zakonom i drugim propisima,
2. obavljati veterinarsko-zdravstveni pregled i kontrolu pošiljaka životinja,
životinjskih proizvoda, otpadne animalne tvari te prateće dokumentacije
za te pošiljke pri utovaru, pretovaru i istovaru u unutarnjem prometu,
uvoznih pošiljaka pri istovaru i pretovaru te izvoznih pošiljaka pri utovaru
i pretovaru,
3. obavljati kontrolu životinjskih proizvoda i prateće dokumentacije
u prometu radi provjere, da li su obavljeni obvezni veterinarsko-zdravstveni
pregledi,
4. izdavati svjedodžbe, potvrde o zdravstvenoj ispravnosti životinjskih
proizvoda i otpadne životinjske tvari te međunarodne svjedodžbe (certifikate)
za pošiljke namijenjene izvozu,
5. provoditi obvezno označivanje životinja te voditi propisanu evidenciju
o označivanju životinja,
6. uzimati dijagnostički materijal od životinja, uzorke životinjskih
proizvoda i otpadne životinjske tvari radi ispitivanja zdravstvenog stanja
životinja, odnosno zdravstvene ispravnosti životinjskih proizvoda,
7. zabraniti klanje životinja i proizvodnju životinjskih proizvoda ako
postoji sumnja da su životinje zaražene odnosno da su životinjski proizvodi
ili aditivi za proizvode onečišćeni i zdravstveno neispravni,
8. zabraniti uporabu prostorija, opreme i uređaja za klanje životinja
i proizvodnju životinjskih proizvoda ako ne udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima, dok se ne ispune propisani uvjeti,
9. zabraniti utovar, pretovar ili istovar, odnosno otpremu životinja,
životinjskih proizvoda i otpadne životinjske tvari, ako se prilikom veterinarsko-zdravstvenog
pregleda utvrdi da je pošiljka zaražena ili se posumnja da je onečišćena,
ako potječe iz zaraženog područja, ako ne udovoljava drugim propisanim
uvjetima glede zdravstvene ispravnosti, ako je ne prati propisana i uredna
dokumentacija te ako prijevozno sredstvo ne udovoljava propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima,
10. privremeno zabraniti promet i uporabu životinjskih proizvoda i otpadne
životinjske tvari ako se prilikom veterinarsko-zdravstvenog pregleda posumnja
u njihovu zdravstvenu ispravnost,
11. narediti da se životinjski proizvodi koji su prilikom veterinarsko-zdravstvenog
pregleda proglašeni neupotrebljivim za ljudsku prehranu, označe i proglase
neupotrebljivima i da se učine neškodljivima,
12. narediti otklanjanje nedostataka utvrđenih veterinarsko-zdravstvenim
pregledom i kontrolom,
13. narediti karantenu za životinje zatečene u prometu bez obvezne i
ispravne dokumentacije, za životinje koje nisu označene na propisani način
ili iste životinje ako ne pokazuju znakove oboljenja u slučaju da ne postoje
uvjeti stavljanja u karantenu ili je takovo rješenje jeftinije, uputiti
na klanje pod posebnim uvjetima u najbližu klaonicu te o istome izvijestiti
Veterinarski ured.
(3) Iznimno, veterinarsko-zdravstvene preglede i kontrolu životinja,
životinjskih proizvoda i otpadne životinjske tvari, proizvedenih u okviru
drugih registriranih djelatnosti ovlaštenih veterinarskih organizacija,
obavlja Veterinarski ured.
Članak 142.
Odredbe koje se odnose na postupak i donošenje upravnih rješenja veterinarskih
inspektora odgovarajuće se primjenjuju i na ovlaštene veterinare.
VIII. KAZNENE ODREDBE
Članak 143.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit
će se za prekršaj pravna ili fizička osoba:
1. ako ne izvrši jednu ili više preventivnih mjera da bi se spriječila
pojava ili utvrdilo postojanje zarazne bolesti (članak 11.),
2. ako ne poduzme neku od mjera naređenih na temelju stavka 1. članka
12. stavka 1. ovoga Zakona,
3. ako ne provede mjere iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona,
4. ako objekti u kojima se prerađuju i skladište životinjski proizvodi
rade suprotno odredbi članka 41. stavka 4. ovoga Zakona,
5. ako izda svjedodžbu suprotno članku 52. stavku 5. ovoga Zakona,
6. ako stavi u promet proizvode životinjskog podrijetla koji su namijenjeni
prehrani ljudi a sadrže u količinama većim od dopuštenih zagađivače biološkoga
ili kemijskoga podrijetla škodljive za ljudsko zdravlje (članak 78. stavak
2.),
7. ako otpočne s radom bez rješenja kojim je utvrđeno da udovoljava
propisanim uvjetima za početak rada (članak 83. stavak 5.),
8. ako obavlja poslove suprotno članku 85. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom
u iznosu od 5.000,00 do 8.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 144.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će
se za prekršaj pravna ili fizička osoba:
1. ako na zahtjev posjednika životinje ne pruži odgovarajuću veterinarsku
pomoć (članak 5. stavak 1.),
2. ako obavlja poslove dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije bez
prethodnog ovlaštenja (članak 13. stavak 3. i 4.),
3. ako ne nabavi, ne uskladišti i ne kontrolira imunogenost cjepiva
(članak 14. stavak 1.),
4. ako koristi objekt iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona koji ne udovoljava
propisanim veterinarsko-zdravstvenim i zoohigijenskim uvjetima,
5. ako koristi objekte iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona koji ne
udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima,
6. ako koristi izvoznu klaonicu i objekte iz članka 19. stavka 1. ovoga
Zakona koji ne udovoljavaju veterinarsko-zdravstvenim uvjetima države uvoznice,
a klaonice za klanje životinja iz uvoza i posebnim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima (članak 19. stavak 2.),
7. ako gradi i rekonstruira objekte iz članka 19. stavka 1. i 2. ovoga
Zakona bez prethodno pribavljene dozvole iz članka 21. stavka 1. ovoga
Zakona,
8. ako koristi ili rabi objekte protivno članku 21. stavku 1. ovoga
Zakona,
9. ako proizvodi, stavlja u promet i uporablja životinjsku hranu, životinjske
proizvode namijenjene ishrani životinja i sirovine koje služe za njihovu
proizvodnju protivno članku 24. stavku 2. ovoga Zakona,
10. ako obavlja laboratorijske pretrage uzoraka životinjske hrane, sirovina
i aditiva bez udovoljavanja propisanim uvjetima (članak 130. stavak 2.),
11. ako koristi objekte za proizvodnju životinjske hrane i sirovina,
mješaonice i objekte za uskladištenje koji ne udovoljavaju propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima i nema rješenje o udovoljavanju propisanim veterinarsko-zdravstvenim
uvjetima (članak 25. stavak 1. i 3.),
12. ako muška rasplodna grla za proizvodnju sjemena za umjetno osjemenjivanje
i za prirodni pripust, ili rasplodnjaci i plotkinje za proizvodnju oplođenih
jajnih stanica (embrija), nisu slobodni od zaraznih i nametničkih bolesti
(članak 26. stavak 2.),
13. ako koristi objekt za dobivanje, razrjeđivanje i pripremu životinjskoga
sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica koji ne udovoljava
propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima i nema rješenje da udovoljava
veterinarsko-zdravstvenim uvjetima (članak 27. stavak 1. i 3.),
14. ako stavi u promet goveđe, ovčje i kozje kože prije pretrage na
bedrenicu (askolizacija) (članak 30. stavak 2.),
15. ako ne prijavi pojavu zarazne bolesti ili pojavu znakova po kojima
se može posumnjati da je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti
te ne izolira oboljelu životinju ili lešinu do veterinarskog pregleda ili
dok se ne isključi sumnja na pojavu zarazne bolesti (članak 36.),
16. ako ne prijavi sumnju na zaraznu bolest Veterinarskom uredu (članak
37. stavak 1.),
17. ako izda svjedodžbu bez dokaza o izvršenim naređenim mjerama te
dijagnostičkim i drugim pretragama (članak 53. stavak 3.),
18. ako utovari, pretovari i istovari pošiljke životinja, životinjskih
proizvoda i otpadnu životinjsku tvar, koja se otprema prijevoznim sredstvom
te ako kopitare i papkare otprema pješice izvan epizootiološkog područja
bez obveznog veterinarsko-zdravstvenog pregleda (članak 55. stavak 1.),
19. ako obavi utovar ili pretovar pošiljke iz članka 55. stavka 1. ovoga
Zakona suprotno članku 56. stavku 1. ovoga Zakona,
20. ako obavi promet i istovar pošiljke suprotno članku 56. stavku 2.
ovoga Zakona,
21. ako uvozi, izvozi i provozi pošiljke životinja, životinjske proizvode
i druge robe koje u svojem sastavu sadrže životinjske proizvode, sjeme
za umjetno osjemenjivanje i oplođene jajne stanice, jaja za nasad, životinjsku
hranu uključujući i hranu poljoprivrednog podrijetla i stelju, sirovine
i aditive što služe za proizvodnju životinjske hrane, pošiljke lijekova
i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest ili ugroziti
zdravlje ljudi i životinja i izvan određenih graničnih prijelaza (članak
63. stavak 1.),
22. ako pošiljke životinja, životinjskih proizvoda i druge robe koje
u svojem sastavu sadrže životinjske proizvode, sjeme za umjetno osjemenjivanje
i oplođene jajne stanice te jaja za nasad koje se uvoze ili izvoze pri
utovaru i pretovaru nisu podvrgnuti obveznom veterinarsko-zdravstvenom
pregledu i kontroli (članak 66. stavak 1. i 2.),
23. ako životinje, mesne proizvode i objekte ne podvrgne veterinarsko-zdravstvenom
pregledu i kontroli (članak 73. stavak 1., 3., 4., 5. i 8.),
24. ako kopitare i goveda ne podvrgne veterinarsko-zdravstvenom pregledu
i kontroli iz članka 73. ovoga Zakona (članak 74. stavak 1.),
25. ako kolje životinje iz članka 2. točke 2. ovoga Zakona čije je meso
namijenjeno javnoj potrošnji ili za izvoz, ako obrađuje ili prerađuje meso,
ribu, mlijeko ili jaja, ili druge proizvode životinjskoga podrijetla namijenjene
javnoj potrošnji ili izvozu, ili ako skladišti životinjske proizvode, u
objektu koji ne udovoljava propisanim uvjetima (članak 76. stavak 1.),
26. ako životinje, životinjske proizvode, meso te druge sirovine, aditive
i dodatne sastojke koji služe u proizvodnji proizvoda životinjskoga podrijetla
namijenjenih prehrani ljudi koji su prosuđeni zdravstveno ili higijenski
neispravnim, ne obilježi, ne zaplijeni i neškodljivo ne ukloni (članak
77.),
27. ako za obavljeni veterinarsko-zdravstveni pregled ne plaća naknadu
(članak 108. stavak 1.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom
u iznosu od 3.000,00 do 6.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 145.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će
se za prekršaj pravna ili fizička osoba:
1. ako ovlaštena veterinarska organizacija ne obavi dezinfekciju, dezinsekciju
i deratizaciju (članak 13. stavak 4.),
2. ako ne označi životinju (članak 16.),
3. ako drži i postupa sa psima, divljim životinjama i zvjerima na način
suprotan članku 17. stavku 8. ovoga Zakona,
4. ako stavlja u promet sol koja nije jodirana (članak 24. stavak 3.),
5. ako odbije snositi troškove analize ili superanalize iz članka 129.
stavka 4. ovoga Zakona,
6. ako sajmovi, tržnice, dražbe i druga mjesta za trgovinu životinjama
te objekti i mjesta za izložbe i športska natjecanja i javne smotre nisu
pod nadzorom i kontrolom veterinarske inspekcije i ako ne udovoljavaju
propisanim veterinarsko-zdravstvenim uvjetima (članak 28. stavak 1.),
7. ako na sajmu, tržnici, izložbama, dogonima i drugim otkupnim mjestima,
te na javnim smotrama izlaže životinje koje nisu zdrave (članak 28. stavak
2.),
8. ako nema prethodne suglasnosti i dozvole Veterinarskog ureda za održavanje
izložbi, športskih natjecanja i drugih priredbi sa životinjama te za prodaju
životinja i proizvoda životinjskoga podrijetla izvan poslovnih prostorija
(članak 29.),
9. ako sirove kože kopitara i papkara zaklanih bez veterinarsko-zdravstvenog
pregleda ili sirove kože uginulih kopitara i papkara za koje nije utvrđen
uzrok uginuća ne skladišti u posebnim prostorijama (članak 30. stavak 1.),
10. ako ne vodi evidenciju o podrijetlu otkupljenih sirovih koža (članak
30. stavak 3.),
11. ako se otkup, smještaj ili uskladištenje sirovih koža koristi objekt
ili prostorije, koji ne ispunjavaju propisane uvjete (članak 31. stavak
2.),
12. ako lešine, klaoničke otpatke, konfiskate i valioničke otpatke ne
učini neškodljivima u objektima za utilizaciju (članak 32. stavak 1.),
13. ako objekti i mjesta za sakupljanje i neškodljivo uklanjanje ili
utilizaciju, te prijevozna sredstva nisu pod nadzorom veterinarske inspekcije
i ne udovoljavaju propisanim uvjetima (članak 32. stavak 7.),
14. ako ne osigura preuzimanje i prijevoz lešina, klaoničkih otpadaka,
konfiskata i valioničkih otpadaka radi neškodljivog uklanjanja (članak
34. stavak 1.),
15. ako se ne odazove pozivu za sudjelovanje u radu skupina u slučajevima
iz članka 42. stavka 3. i članka 43. ovoga Zakona (članak 45. stavak 2.),
16. ako nema svjedodžbe (članak 52. stavak 1. i 2.),
17. ako ne vodi propisani upisnik (članak 53. stavak 3.),
18. ako ne vodi propisani upisnik (članak 52. stavak 4.),
19. ako ne prijavi utovar, pretovar ili istovar pošiljaka nadležnoj
ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji (članak 53. stavak 2. i 3.),
20. ako prijevozno sredstvo kojim su otpremljene pošiljke iz članka
53. ovoga Zakona nije nakon istovara, a u slučajevima što ih odredi ovlašteni
veterinar i prije utovara, očišćeno i dezinficirano pod veterinarsko-zdravstvenim
nadzorom (članak 59. stavak 1.),
21. ako kopitari i papkari nisu pojedinačno i trajno označeni službenim
oznakama, a kontejneri, palete, paketi i stokinete s proizvodima, ili spremnici
sa živom ribom i ambalaža s utovarenim žabama, rakovima, pijavicama i mekušcima
službeno numeriranom naljepnicom i kontrolnim brojem objekta (članak 64.
stavak 1.),
22. ako se pošiljke uvoze suprotno članku 68. stavku 1. i 6. ovoga Zakona,
23. ako se veterinarski lijekovi uvoze bez suglasnosti Uprave (članak
68. stavak 2.),
24. ako uvezene životinje ne drže u karanteni radi pretraživanja (članak
69. stavak 1.),
25. ako se životinje uvezene radi klanja ne zakolju u roku tri dana
nakon prijelaza granice Republike Hrvatske i ako se ne kolju u klaonicama
koje udovoljavaju propisanim uvjetima (članak 69. stavak 4.),
26. ako ne snosi troškove iz članka 70. stavka 3. ovoga Zakona,
27. ako ne prijavi klanje životinja nadležnoj ovlaštenoj veterinarskoj
organizaciji najkasnije 24 sata prije klanja (članak 74. stavak 2.),
28. ako mliječne proizvode, jaja i med, namijenjene javnoj potrošnji
na tržnicama ne podvrgne veterinarsko-zdravstvenom pregledu i kontroli
iz članka 73. stavka 5. ovoga Zakona (članak 74. stavak 3.),
29. ako životinju kolje suprotno članku 75. stavku 1. ovoga Zakona,
30. ako posjednik klaonice ne primi na klanje bolesnu životinju ili
na obradu iz nužbe zaklanu životinju uz predočenje uputnice (članak 75.
stavak 3.),
31. ako se posjednici životinja, veterinarski djelatnici i proizvođači
životinjskih proizvoda ne pridržavaju preventivnih mjera kod uporabe tvari
koje ostavljaju rezidue (članak 78. stavak 1.),
32. ako u područjima koja su proglašena zaraženima od trihineloze ne
kolje svinje u klaonici ili ne osigura veterinarsko-zdravstveni pregled
svinja i u slučaju kada je njihovo meso i mesni proizvodi dobiveni njegovom
preradom, namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu (članak 79.),
33. ako čini bilo koju radnju suprotno članku 80. ovoga Zakona,
34. ako ne vodi propisanu evidenciju i dokumentaciju (članak 85. stavak
1. točka 8.),
35. ako ne primi vježbenika na vježbenički staž (članak 103. stavak
2.),
36. ako ne dostavlja propisana izvješća (članak 100. stavak 1. i 2.),
37. ako ne plati naknadu za izdanu svjedodžbu (članak 108. stavak 1.),
38. ako ne snosi troškove iz članka 112. i 113. ovoga Zakona,
39. ako ne postupi po rješenju veterinarskog inspektora (članak 122.
stavak 1.),
40. ako onemogućuje veterinarskog inspektora u obavljanju nadzora ili
mu ne pruži potrebite obavijesti i podatke (članak 120.),
41. ako u propisanom roku ne uskladi svoje poslovanje s odredbama ovoga
Zakona i propisa donesenih na osnovi njega (članak 149.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom
u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 146.
Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj fizička osoba:
1) ako psa ne podvrgne propisanim ili naređenim mjerama ili ako ne nosi
propisani znak (članak 17. stavak 2.),
2) ako ne prijavi nabavku, otuđenje ili nestanak psa (članak 17. stavak
5.).
Članak 147.
(1) Za prekršaje iz članaka 143. do 145. ovoga Zakona izreći će se i
zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su upotrijebljeni u izvršenju prekršaja
ili su pribavljeni odnosno nastali prekršajem.
(2) Za prekršaj iz članka 143. ovoga Zakona počinjenog drugi puta, uz
novčanu kaznu izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja dozvole za obavljanje
djelatnosti u trajanju do tri godine, a za prekršaj počinjen treći puta,
uz novčanu kaznu izreći će se i mjera oduzimanja dozvole za obavljanje
djelatnosti u trajanju od šest godina.
Članak 148.
(1) Diplomirani veterinar koji započne privatnu veterinarsku praksu
bez rješenja ravnatelja iz članka 83. stavka 5. ovoga Zakona kaznit će
se za prekršaj novčanom kaznom od 15.000,00 do 30.000,00 kuna.
(2) Fizička osoba koja nije diplomirani veterinar, a protivno odredbama
ovoga Zakona provodi mjere zaštite zdravlja životinja kaznit će se za prekršaj
novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 20.000,00 kuna.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Članak 149.
(1) Postojeće veterinarske stanice, Veterinarski fakultet, Hrvatski
veterinarski institut, Centar za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske i Hrvatska
veterinarska komora, dužni su uskladiti svoje akte, rad i poslovanje s
odredbama ovoga Zakona do 31. prosinca 1997.
(2) Veterinarske stanice iz stavka 1. ovoga članka koje obavljaju poslove
iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona, nastavljaju obavljati te poslove
do dobivanja ovlasti, a najdulje do 31. prosinca 1997.
(3) Fizičke osobe koje su do stupanja na snagu ovoga Zakona obavljale
veterinarsku djelatnost samostalno osobnim radom u specijaliziranoj veterinarskoj
ambulanti i specijaliziranoj klinici za mesojede i druge male životinje
te pravne i fizičke osobe što su u vlastitim objektima specijalizirane
stočarske proizvodnje obavljale poslove zdravstvene zaštite životinja,
dužne su uskladiti svoje akte, rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona
do 31. prosinca 1997. a u protivnom prestaju radom.
(4) Ovlašteni veterinarski inspektori u veterinarskim stanicama iz stavka
2. ovoga članka nastavljaju s radom kao ovlašteni veterinari sukladno ovome
Zakonu, dok ravnatelj ne odluči drukčije.
(5) Do osnivanja Fonda za zdravstvenu zaštitu životinja, poslove iz
njegove nadležnosti obavljat će Ministarstvo, a sredstva prikupljena na
temelju članka 108., članka 109. stavka 2. i članka 114. ovoga Zakona koja
su prihod Fonda, prihod su državnog proračuna i vode se na posebnom računu
Ministarstva a koriste se za namjene iz članka 110. ovoga Zakona.
(6) Sredstva iz članka 114., namijenjena suzbijanju osobito opasnih
zaraznih bolesti iz članka 8., ovoga Zakona, osiguravaju se u državnom
proračunu od 1. siječnja 1998.
Članak 150.
(1) Vlada Republike Hrvatske u roku 90 dana od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona ustrojit će Veterinarske urede, kao područne jedinice Ministarstva.
(2) Danom stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka nadležni
uredi županija i nadležni ured Grada Zagreba, prestaju obavljati poslove
veterinarstva.
(3) Danom stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo
preuzima službenike i namještenike u uredima iz stavka 2. ovoga članka,
zatečene na obavljanju poslova veterinarstva.
(4) Djelatnicima iz stavka 3. ovoga članka, koji ne budu raspoređeni
na rad u Ministarstvu, prestaje radni odnos na temelju propisa kojima se
uređuju položaj, prava, obveze i odgovornosti državnih službenika.
Članak 151.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na sve započete postupke u kojima
nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje.
Članak 152.
(1) Propise za čije je donošenje ovlašten, ministar će donijeti u roku
od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka, ostaju na
snazi propisi doneseni za provedbu Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja
i veterinarskoj djelatnosti ("Narodne novine", br. 52/91., 64/91., 26/93.
i 29/94.), ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
Članak 153.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zdravstvenoj
zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti ("Narodne novine", br. 52/91.,
64/91., 26/93. i 29/94.) i članak 4. Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog
djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave ("Narodne novine", br.
75/93.).
Članak 154.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 322-01/95-01/08
Zagreb, 18. lipnja 1997.
ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.