ODLUKA O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O UKINUĆU PRINUDNOG RADA (BR. 105) MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA

ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O UKINUĆU PRINUDNOG RADA (BR. 105) MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o ukinuću prinudnog rada (br. 105) Međunarodne organizacije rada, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 2. listopada 1996.

Broj: 01-96-1684/1
Zagreb, 8. listopada 1996.

Potvrđuje se Konvencija o ukinuću prinudnog rada (br. 105) Međunarodne organizacije rada usvojena u Ženevi 25. lipnja 1957. godine u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Tekst Konvencije o ukinuću prinudnog rada (br. 105) Međunarodne organizacije rada u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

The General Conference of the International Labour Organisation,

Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Fortieth Session on 5 June 1957, and

Having considered the question of forced labour, which is the fourth item on the agenda of the session, and

Having noted the provisions of the Forced Labour Convention, 1930, and

Having noted that the Slavery Convention, 1926, provides that all necessary measures shall be taken to prevent compulsory or forced labour from developing into conditions analogous to slavery and that the Supplementary Convention on the Abolition of Slavery, the Slave Trade and Institutions and Practices Similar to Slavery, 1956, pravides for the complete abolition of debt bondage and serfdom, and

Having noted that the Protection of Wages Convention, 1949, provides that wages shall be paid regularly and prohibits methods of payment which deprive the worker of a genuine possibility of terminating his employment, and

Having decided upon the adoption or further proposals with regard to the abolition of certain forms of forced or compulsory labour constituting a violation of the rights of man referred to in the Charter of the United Nations and enunciated by the Universal Declaration of Human Rights, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts this twenty-fifth day of June of the year one thousand nine hundred and fifty-seven the following convention, which may be cited as the Abolition of Forced Labour Convention, 1957:

Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention undertakes to suppress and not to make use of any form of forced or compulsory labour -

(a) as a means of political coercion or education or as a punishment for holding or expressing political views or views ideologically opposed to the established political, social or economic system;

(b) as a method of mobilising and using labour for purposes of economic development;

(c) as a means of labour discipline;

(d) as a punishment for having participated in strikes;

(e) as a means of racial, social, national or religious discrimination.

Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention undertakes to take effective measures to secure the immediate and complete abolition of forced or compulsory labour as specified in Article 1 of this Convention.

The formal ratifications of this convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the Intarnational Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratification has been registered.

1. A member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provieded for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new convention otherwise provides -

(a) the ratification by a member of the new revising Convention shall IPSO JURE involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 5 above, if and when the new revising convention shall have come into force;

(b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno tijelo Međunarodnog ureda rada, sastavši se na četrdesetom zasjedanju 5. lipnja 1957,

razmotrivši pitanje prinudnog rada, a što je četvrta točka dnevnog reda zasjedanja,

uzevši u obzir odredbe Konvencije o prinudnom radu iz 1930,

uzevši u obzir da Konvencija o ropstvu predviđa poduzimanje svih potrebnih mjera kojima se spriječava da se obavezni i prinudni rad razvije u uvjete analogne ropstvu, te da Dodatna konvencija o ukinuću ropstva, trgovine robljem i institucija i postupaka sličnih ropstvu iz 1956, predviđa potpuno ukinuće ropstva zbog dugovanja i kmetstva,

uzevši u obzir da Konvencija o zaštiti plaće iz 1949. predviđa redovito isplaćivanje plaće i zabranu načina plaćanja kojima se radniku oduzima istinska mogućnost okončanja njegova radnog odnosa,

odlučivši prihvatiti daljnje prijedloge glede ukinuća određenih oblika prinudnog ili obveznog rada kojim se krše ljudska prava iznesena u Povelji Ujedinjenih naroda i Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,

prihvaća dvadesetpetog lipnja tisuću devetsto pedesetsedme godine, slijedeću konvenciju, koja se naziva Konvencija o ukinuću prinudnog rada iz 1957.:

Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se da će zabraniti te da neće koristiti nikakav oblik prinudnog ili obveznog rada -

(a) kao sredstvo političke prinude ili odgoja ili kao kaznu za posjedovanje ili

izražavanje stavova ideološki suprotstavljenih postojećem političkom, društvenom ili gospodarskom sustavu;

(b) kao metodu mobiliziranja i korištenja rada u svrhu gospodarskog razvoja;

(c) kao sredstvo radne snage;

(d) kao kaznu za sudjelovanje u štrajkovima;

(e) kao sredstvo rasne, socijalne, nacionalne ili vjerske diskriminacije.

Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se da će poduzeti učinkovite mjere u cilju osiguravanja trenutačnog i potpunog ukinuća prinudnog ili obveznog rada kao što je naznačeno u članku 1. ove Konvencije.

Službene ratifikacije ove Konvencije moraju se priopćiti Glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada radi registracije.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod Glavnog direktora.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci nakon dana kada kod Glavnog direktora budu registrirane rafitikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon dana registracije njene ratifikacije.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od dana kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju priopćuje Glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz počinje djelovati godinu dana nakon dana kada je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu konvenciju, i koja, u roku od godine dana nakon proteka roka od deset godina iz prethodnog stavka, ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, može otkazati Konvenciju po isteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenima u ovome članku.

1. Glavni direktor Međunarodnog ureda rada mora notificirati svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Pri notificiranju članicama Organizacije registracije druge ratifikacije koja mu je priopćena, Glavni direktor mora upozoriti članice Organizacije na dan stupanja na snagu Konvencije.

Glavni direktor Međunarodnog ureda rada mora priopćiti Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, radi registracije u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potankosti o svim ratifikacijama i izjavama o otkazu koje je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno tijelo Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja na dnevni red Konferencije pitanja njene potpune ili djelomične revizije.

1. Ako Konferencija prihvati konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala potpuno ili djelomično, i ako nova konvencija ne bi odredila drukčije:

(a) ratifikacija nove konvencije od strane članice IPSO IURE bi značila trenutačno otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 5., ako i kada bi nova konvencija stupila na snagu;

(b) od dana kada nova revidirana konvencija stupi na snagu ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju, za članice koje su ratificirale, ali nisu ratificirale revidiranu konvenciju.