Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-283/1993. od 7. srpnja 1993.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti propisa, na sjednici 7. srpnja 1993. godine, donio je

ODLUKU

1. Ukida se odredba članka 5. Uredbe o upravljanju nacionalnim parkovima Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/92).

2. Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama".

Rješenjem Suda broj U-II-283/1992 od 17. ožujka 1993., a na prijedlog "Slanice" hotelskog, turističkog i trgovinskog poduzeća. s.p.o. pokrenut je postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe članka 5. Uredbe o upravljanju nacionalnim parkovima ("Narodne novine", broj 71/92), kojom je propisano da nepokretna i pokretna imovina u društvenom vlasništvu koja se nalazi unutar granica nacionalnog parka Kornati, osim sredstava iz članka 10. ove Uredbe, postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Tom odredbom je naime i riblji restoran u društvenom vlasništvu na kojem pravo korištenja ima spomenuto poduzeće prenesen u vlasništvo Republike Hrvatske (bez naknade).

Sud je pokrenuo postupak iz razloga navedenih u tom rješenju ("Narodne novine", broj 27/93).

U međuvremenu u Sudu je zaprimljen i prijedlog poduzeća "Lavčević", d.d., Split, za ocjenu iste odredbe.

Vlada Republike Hrvatske nije se očitovala na dostavljeno joj rješenje. U nastavljenom postupku Sud je utvrdio slijedeće. Prema Ustavnom zakonu za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/92 - pročišćeni tekst) i to odredbi članka 4. proizlazi da se zakoni, drugi propisi i opći akti moraju uskladiti s Ustavom do 31. prosinca 1993. godine. Dakle, do tada mogu egzistirati i društveno vlasništvo i društveno-pravni subjekti utvrđeni i regulirani odredbama Zakona o poduzećima koji je preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz područja organizacije i poslovanja gospodarskih subjekata koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni ("Narodne novine" broj 53/91). I ta poduzeća su osnovana radi stjecanja dobiti (članak 1. Zakona). Riječ je, dakle, o poduzetnicima bilo da posluju sredstvima u društvenom, privatnom ili mješovitom vlasništvu (članak 2. Zakona).

Prema, pak, stavku 2. članka 49. Ustava Republike Hrvatske država je dužna osigurati svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Ta se ustavna odredba vrijeđa ako država jednim subjektima na tržištu oduzima bez naknade sredstva ili dio sredstava bez obzira što su ta sredstva u tzv. društvenom vlasništvu. Riječ je o subjektu na tržištu kojem se prema stavku 1. iste ustavne odredbe osigurava poduzetnička i tržišna sloboda, što su temelji gospodarskog ustroja države. Stoga, po ocjeni Suda, poduzetničku i tržišnu slobodu uživaju jednako svi subjekti tržišta dok oni pravno postoje.

Pretvorba gospodarskih objekata (u nacionalnom parku) odnosno pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (koje u svom sastavu ima i gospodarske objekte smještene u području Nacionalnog parka) u poduzeće kojem je određen vlasnik, provodi se prema onim principima prema kojima se i inače provodi pretvorba (v. tako članak 1. stavak 1. i 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća - "Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 84/92 i 16/93).

Ukinutom odredbom doduše prestaje društveno vlasništvo nad svom pokretnom i nepokretnom imovinom u nacionalnom parku i na toj se imovini uspostavlja vlasničkopravni režim (u korist Republike Hrvatske) ali, kada su u pitanju poduzetnici s društvenim (i) ili mješovitim kapitalom (kao npr. predlagatelji), rečeno je već, tako koncipiranom odredbom vrijeđaju se ustavna prava utvrđena u odredbi članka 49. stavak 2. i članka 50. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Nacionalni parkovi, kao prirodne cjeline i dijelovi prirode, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju doduše njenu osobitu zaštitu. U skladu s navedenim, prema odredbi stavka 2. članka 52. Ustava Republike Hrvatske, zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici kao i naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. Ali, prema ocjeni Suda riblji restoran ili drugi gospodarski objekat koji se nalazi na području što je proglašeno nacionalnim parkom ne spada u tu prirodnu cjelinu ili dio prirode i nije dobro od interesa za Republiku, koje treba prenositi u državno vlasništvo samo zato jer se nalazi na području nacionalnog parka i jer je u tzv. društvenom vlasništvu.

Osporena odredba koja proglašava državnim vlasništvom sve nekretnine i pokretnine na području nacionalnog parka što se nalaze u društvenom vlasništvu otvara još jedno ustavnopravno pitanje. Naime, stvari u općoj upotrebi (opća dobra, res communes omnium) redovito nisu u vlasničkom režimu, kao što su npr. more, zrak, neke vode (jer se zbog njihovih prirodnih svojstava na njima ne može uspostaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo), pa tako ne mogu biti niti u vlasništvu Republike Hrvatske iako mogu biti stvari od interesa za Republiku (članak 52. Ustava). Osporena odredba prenosi u vlasništvo države sve pokretne i nepokretne stvari koje se još danas nalaze u društvenom vlasništvu, dakle, i stvari na kojima se uopće ne može uspostaviti vlasnički (stvarnopravni) režim, pa je stoga ta odredba nesuglasna s ustavnom odredbom iz članka 3. (vladavina prava).

To su razlozi zbog kojih je odlučeno kao u izreci.

Odluka o objavljivanjiu zasnovana je na odredbi stavka 2. članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-II-283/1992.

Zagreb, 7. srpnja 1993.