Joško Klisović: zagrizimo metak i upustimo se zajedno u bitku za reforme!
Svaki dan spašavamo robu po carinama, uime izvoznika požurujemo birokraciju po Hrvatskoj, pregovaramo o povoljnijim uvjetima trgovanja u inozemstvu, sjedimo za vratom partnerima po briselskim hodnicima,.. Ne puštamo!
Kada smo prije točno godinu dana ostvarili svoj glavni državni prioritet, u hrvatskoj diplomaciji vremena za slavlje nije bilo. Brzo nam je postalo jasno da članstvo u EU ne znači ništa ako ne zaustavimo propadanje hrvatskoga gospodarstva. Okrenuli smo se izvozu i izvoznicima, međunarodnim tržištima za koja smo smatrali da jedina mogu ponuditi potražnju za našom robom i uslugama i time potaknuti rast i zapošljavanje. Među našim diplomatima otpor i strah od promjena u poslovnoj zajednici godinama akumulirana skepsa. Ljudi iz sustava govore nam: ne navaljujte nam na ramena dodatni teret, držite se zadanog i nužnog EU, NATO, susjedi, krizna žarišta. Nemamo što izvoziti. Nemamo dosta ljudi. To nije naš posao. Nema novca. Nema smisla Nismo se pokolebali. Iako je najlakše bilo nastaviti s business as usual, nismo mogli gledati propadanje našega gospodarstva. Ozbiljno smo shvatili Vladinu krilaticu Red - Rad - Rast i odlučili potaknuti zaokret u tretiranju izvoza i izvoznika.
Uspostavili smo novi, suvremeni sustav gospodarske diplomacije, aktivirali sve potencijale - od novih softverskih rješenja do počasnih konzula, koji su kao mrtav kapital čekali da ih netko stavi u proizvodnju. Priključili smo Državni ured za trgovinsku politiku našem ministarstvu i time preuzeli punu nadležnost u vanjskoj trgovini. Okupili smo sva relevantna državna tijela, poslovna udruženja, financijske i znanstvene institucije u Povjerenstvu za internacionalizaciju gospodarstva. Probudili smo svaki element Vlade i ujedinili njezine napore. Uveli smo u hrvatsku diplomaciju novu radnu kulturu posvećenosti, angažiranosti i odgovornosti. Postavili smo mjerljive ciljeve rada, čije ostvarenje kvartalno ocjenjujemo - brojimo koliko svaki diplomat generira izvoznih prilika, koliko izvoznika pomogne, koliko trgovinskih barijera ukloni... Poveli smo izvoznike na sastanke u državne institucije zapostavljenih partnera poput Azerbajdžana, Alžira, Kazahstana, Irana, Turske i Turkmenistana. Svaki dan spašavamo robu po carinama, uime izvoznika požurujemo birokraciju po Hrvatskoj, pregovaramo povoljnije uvjete trgovanja u inozemstvu, sjedimo za vratom partnerima po briselskim hodnicima dok ne osiguramo interese naših izvoznika. Guramo, grizemo, stišćemo. Ne puštamo! Taj novi pristup i zaokret prema izvozu pretočen je u Akcijski plan za izvoz, koji je Vlada usvojila i počela provoditi. I zato kada je predsjednik Vlade na konvenciji Hrvatskih izvoznika rekao da je Vlada učinila zaokret u odnosu na izvoz - bila je to izjava o činjeničnom stanju. Kada je kazao da će Vlada biti rame uz rame s izvoznicima i kao iskren partner pružati im podršku na svakom koraku, onda je to bila izjava o daljnjem smjeru gospodarske politike Vlade, koja je već potkrijepljena djelima i rastom izvoza te industrijske proizvodnje pet mjeseci zaredom.
Konkurentnost postignuta stabilnim uvjetima poslovanja te reindustrijalizacijom utemeljenom na najnaprednijim tehnologijama i znanju postaje trajan prioritet. Korjenita promjena obrazovnog sustava i njegovo kreativno i dubinsko integriranje s gospodarstvom dio su istog cilja. To je i pretvaranje državne uprave u učinkovit servis građanima, kao što je to postala gospodarska diplomacija. Neizostavan dio te politike je i snažno poticanje stranih investicija u proizvodnju za izvoz. Borba za bolju Hrvatsku stoga je prije svega bitka za reforme ili, drugim riječima, bitka protiv linije manjeg otpora i oportunizma. U slučaju Vlade to znači imati petlje bez odgode donijeti nimalo popularne, bolne reformske odluke i provoditi ih pod cijenu svake kritike ili ucjene. U slučaju svih drugih to znači ne zazivati reforme i onda na prvi znak njihove pojave pucati iz sveg oružja po njima, svrstavajući se pri tome uz bilo koju skupinu galamdžija kojoj smeta dokidanje povlastica koje plaćamo svi mi. Savezništvo vlade, radnika i poslodavaca pritom je ključno. Previše trebamo jedni druge da bismo se iscrpljivali u međusobnom okrivljivanju. Dobro znamo da nas ima svakakvih s obje strane ograde. Srušimo je - ne treba nam! Zapomaganje da nemamo zaštitne rukavice i da smo se opekli već tisuću puta neće nam pomoći. Snosimo zajedno teret oporavka gospodarstva. Zagrizimo metak!